PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

U SPOMEN MARIJI KOHN Jednako je dostojanstveno podnosila omalovažavanje koliko je dostojanstveno otklanjala pohvale

Zagreb, 111213.
Glumica Marija Kohn.
Foto: Biljana Gaurina / CROPIX
Biljana Gaurina / HANZA MEDIA

Umrla je Marija Kohn, velika žena i glumica. Među posljednjima je Gavelinim učenicima, odrješita gospođa s Lopuda, duhovita, dostojanstvena, za svaku nahvao pojavu greza.

Dubrovkinja iz židovske obitelji, bistroga uma, nisu je njezini htjeli dati u glumice, ali gdje je potrebnija pamet nego li u teatru?

Marija Kohn bila je iznimna već glede svojeg neobičnog, nelijepog, neukrotivog soprana, koji si pamtio otprve. Njezina gluma bijaše strastvena a strastvena je i sad, jer ako kazalište i jest dim na vjetru, film ipak živi dulje od čovjeka.

Onoliko koliko je fascinirala u teatru odrasle, toliko je, zapravo više, fascinirala djecu.

Rođena buntovnica, ciničan scenski karakter, Marija Kohn jednako je dostojanstveno podnosila omalovažavanje koliko je dostojanstveno otklanjala pohvale.

Ništa u nje nije bilo kurtoazno a sve bijaše strasno a opet intelektualno.

Šira publika toplo ju je prihvatila 1957. godine, kad je u filmu Fedora Hanžekovića (po noveli Slavka Kolara) “Svoga tela gospodar” odglumila šepavu Rožu. Uloga joj je donijela Zlatnu arenu, popularnost i slavu. Obilježila ju je i uloga mucave Erminije u glasovitoj predstavi Božidara Violića iz 1974.  po jednako glasovitom romanu Slobodana Novaka "Mirisi, zlato i tamjan". Najnagrađivanija je hrvatska glumica, iza nje je više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija.

Izdvajamo