GLUMAC I REDATELJ

VELIKA ISPOVIJEST FILIPA ŠOVAGOVIĆA 'Kad shvatiš da si uspio baš zato što si ustvari propao, stvari postaju lakše'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 21.05.2018. u 23:00

Zagreb, 090518.
Frankopanska ulica.
Filip Sovagovic, glumac i redatelj.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Sin Fabijana Šovagovića govori o svojoj novoj predstavi o platonskoj ljubavi koju će postaviti na balkonu kazališta Gavella, o lampama koje skuplja, majci Maji te o ulozi pijanog bankara koja će konačno biti jedna s puno replika

- Spremam 20. svibnja predstavu, performans od 57 minuta na balkonu Dramskog kazališta Gavella. Dvoje studenata Libertasa, privatnog glumačkog studija, zamolilo me da napišem nešto za njih i da im udovoljim, posegnuo sam za svojim starim tekstom kojim sam se bavio nekih 15 godina.

Tekst je prvo bio poema ‘Nekoliko rastava i nekoliko školskih sastava’, pa moj magistarski rad, a sad je drama pod naslovom ‘Jaki u slabosti’. Priča je to o platonskoj ljubavi koja traje od 1956. do 2022. između dvoje ljudi koji su se našli u fizičkim nedostacima, između mjesečarke i narkoleptičara - najavljuje Filip Šovagović novi naslov na neočekivanom mjestu, u kojem će igrati studenti Libertasa Matino Antunović i Ana Maria Štefanac.

Zašto se sin Fabijana Šovagovića i brat Anje Šovagović, Gavellin glumac s više od 60 uloga na televiziji i u filmu, čovjek koji jede više od 70 pari sušenih kobasica godišnje, redatelj “Tesle Anonimusa” u 52. godini bavi platonskom ljubavlju?

Seksi rukavice

- Sanjao sam to cijeli život i ove godine sam konačno dočekao i taj trenutak. Obično ljudi pod platonskom ljubavlju misle na pismo ili tri koje poštar nosi, no platonska ljubav u mojoj predstavi traje 70 godina, više nije u poštarevoj, nego u domeni znanstvene fantastike. Ako sam kroz predstavu ‘Tesla Anonimus’ istraživao granice fizike, sada istražujem granice ljubavi; ‘Jaki u slabosti’ ispituju je li platonska ljubav jedina monogamna veza koja je moguća.

Jer kako muški lik kaže: ‘u tvojoj blizini stvari se mijenjaju, ja svaki put poželim otići, odem, ali svaki put se poželim i vratiti, jer ja sam ona narančasta mrlja na tvojoj najmilijoj košulji, možeš me prati kemijski, ručno ili strojno, ali nikad nećeš moći isprati svu našu prošlost… možeš me u seksi bijelim plastičnim rukavicama namakati u varikini i centrifugirati na milijardu okretaja, ali iz moje glave neće izletjeti niti jedna misao vezana za tebe’ - otkriva dijelove teksta koji prije probe stišće u rukama.

Zagreb, 090518.
Frankopanska ulica.
Filip Sovagovic, glumac i redatelj.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX
 

Lampe s imenom

U produkciji predstave sudjelovat će i glumica Jelena Miholjević, kao i Šovagovićevi prijatelji Fadil Abdulov i Zoran Stermecki koji su, napominje, ljudi izvan svijeta glume. Ali uživaju u kazalištu.

Ima li možda priča o platonskoj ljubavi neke veze sa stvarnim događajima u njegovu životu?

- Ljubavni život mi je intenzivan i nespektakularan. Jako puno vremena provodim sam i to mi je najveći kapital koji imam - kaže glumac i redatelj koji će u predstavi koristiti lampe koje je prije nekih godinu dana poslagao u Gavellinu kazališnom klubu. Nisu to bilo kakve lampe, svaka lampa koja je ušla u Gavellin klub dobila je svoje ime i prezime.

- Lampe su Tena Tadić, Đorđe Kukuljica, Anica Kovačević i Ranko Zidarić, dakle svaka se zove po imenu nekog od glumaca ili glumica. Lampe sam nazvao po svjetlećim elementima, ljudima koje volim. Pronalazim ih posvuda, one jednostavno dolaze same. Zoki Stermecki je fenomenalan električar, a ja sam se specijalizirao za prekidače. Jeste li znali da prekidač može biti integriran u utičnicu, to sam nedavno otkrio, to je genijalno - natuknuo je.

Šovagovićeva ljubav prema lampama na djelu je jer mu svugdje, osim na sceni, smeta bijelo ili prejako svjetlo. Intimna rasvjeta, meko žuto svjetlo, što je stradalo u novoj eri žarulja, ono je u čemu se najugodnije osjeća.

Zagreb, 090518.
Frankopanska ulica.
Filip Sovagovic, glumac i redatelj.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX
 

- Ako sam ikad ikom dragom nešto u životu poklonio, tipa svojoj majci, to je uvijek bila lampa. Mama je šminkerica, sjećam se kako sam joj 90-ih kupio neku najluđu lampu koju sam u dućanu u Mesničkoj pronašao. Inače, gospođi mami danas je 75 godina, operirala je nedavno koljeno, sad ponovo uči hodati. Jako puno pritom telefonira, vodi razne razgovore u kojima analizira najnovija zbivanja na kulturnoj, društvenoj, političkoj i ekonomskoj sceni. Rođena u Zagrebu, a podrijetlom Dalmatinka, zadržala je dalmatinski temperament koji Dalmatinci ne mogu izbrisati ni u 43. generaciji u Zagrebu.

Vječno je, pritom, pitanje osjećaju li Dalmatinci u Zagrebu jugo koje je u Splitu. Poučen slučajem svoje majke, sklon sam tvrditi da osjećaju i da imaju specijalne pripreme u Zagrebu za dane juga u Splitu - govori o mami Maji Šovagović glumac koji i sam uvijek govori da će se jednog dana vratiti u Split.

Svjetioničari

Početkom ove godine izašao je film “Osmi povjerenik” u kojem igra sedmog Vladinog povjerenika kojeg su lokalni stanovnici otoka Trećića minirali u radu i on je ostao na otoku, nastanivši se na svjetioniku.

- U Bruxellesu je nedavno govorio moj frend Ivan Bulić Ićo, prvi lanternist koji se ikad pojavio u Europskom parlamentu. Htio bih se zapravo pohvaliti da je, uoči odlaska u Bruxelles, gospodin Ićo na mom Facebooku zavapio: ‘Filipe, šta ću ja njima reć’, molin te reci mi’, pa sam odradio savjetnički posao. Dakle, moj lik svjetioničara i sedmog povjerenika nastao je kao nadogradnja poznanstva s mnogim svjetioničarima i boravka na svjetionicima s kojih me nerijetko teško bilo otjerati. Jedan od tih frendova je svjetioničar Stončice na Visu Ivan Bulić Ićo. Pozdrav i Voji s Palagruže te Barabi s Ražnja - nastavlja glumac koji već dugo i u filmu i na televiziji i u Gavelli igra pritajene tipove, poluotvorene, s ne previše izgovorenog teksta.

- Kada većinu vremena gledaš kroz izlog kazališnog kluba, u stanju si povjerovati sve ono što drugi o tebi misle, mada je to nebitno i vjerojatno netočno. Ali kada shvatiš da si uspio tek onda kada si u stvari sasvim propao, stvari postaju jasnije i jednostavnije. Početkom iduće sezone čeka me ogromna uloga u ‘Pijanima”, u režiji Vite Taufera, ne znam kad sam zadnji put u Gavelli imao veću. Biti ću bankar s milijardu replika koji pijan priča o Bogu, a pijanog ga, osim Boga, muči odnos s najboljim prijateljima i odnos s njegovom gospođom. O svemu što sam naveo moj lik trijezan ne govori - tumači novu ulogu glumac koji je odnedavno član Kazališnog vijeća Dramskog kazališta Gavelle.

Inspektor u teatru

- Je, u ulozi sam inspektora ravnatelja koji kontrolira rad kazališta. Pa sam kao taj i takav inspektor nakon nekog vremena uočio da u tri glavna zagrebačka kazališta igra Shakespeare, dok u najsporednijem zagrebačkom kazalištu igra Krleža. Zato bih ovdje kritizirao rad kazališta koji podliježe repertoarima imperijalnih književnosti kao što su engleska, francuska i ruska, te bih postavio pitanje gdje je tu hrvatska drama, a poglavito drame koje su napisale žene.

Na Marulovim danima izbrojao sam 21 autora, 20 muškaraca i tek jednu ženu, njena je produkcija bila koncertna, nije uprizorena do daske, naime. Hrvatsko kazalište kao da je postalo neki mužjački sport, u kojem su jedine žene koje caruju slavne ravnateljice kazališta. Hitno nam na pozornici treba žensko pismo i više ženskih likova - traži Šovagović.

Njegov dugogodišnji prijatelj i kolega Ranko Zidarić je rekao da je on sam u posljednjih 30-ak godina odrastao, dok je Šovagović obrastao.

- Prihvaćanje starosti u vezi je s egom i taštinom, i to nama glumcima ide: svako večer smo netko drugi i na taj način nije nam teško zaboraviti glavni ego, prekvalificirati ga u drugu osobu. Zato kad glumac uistinu privatno uđe u krizu srednjih godina, to mu je kao sedmi put da je u njoj, budući da je prethodno barem isto toliko likova u istom životnom razdoblju odigrao, hoću reći, da bi na sceni bio starac, ne moraš to biti u privatnom životu, više puta sam se s time susreo - o godinama će glumac koji je glumio i u Oscarom nagrađenom filmu, Tanovićevoj “Ničijoj zemlji”.

- Da, glumci koji su igrali u Oscarom nagrađenim filmovima imaju vikendice s bazenom. Ali to moraš održavati, moraš imati batlera i cijeli dan biti na telefonu, drogama ili u biznisu. Zato ja mislim da nekretnine ne vrijede ništa, nego samo zadaju puno brige - zaključio je.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo