U ovogodišnjem finalu glavne kazališne kategorije Zlatnog Studija za najbolju predstavu u prošloj godini našli su se, kad je o piscima riječ, Miroslav Krleža, češki pisci braća Jozef i Karel Čapek te suvremeni klasik Mate Matišić sa svojim novim tekstom.
Glasajte za pobjednika u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Najdugovječniji u hrvatskom, ali i europskom kazališnom prostoru, ovdje je Krležin dramski tekst "U agoniji", u režiji Ivice Buljana i izvedbi HNK Zagreb, kao dio trodijelnog Krležina dramskog ciklusa o obitelji Glembay, praćenog ispisanom prozom i obiteljskim stablom Krležine imaginirane familije. "Ja sam ona koja nisam" u izvedbi ZeKaeM-a i režiji Paola Magellija najnoviji je tekst najplodnijeg suvremenog kazališnog pisca, ali i filmskog scenarista te kompozitora i glazbenika Matišića, a predstava "Kukci… zaustavljena priča", nastala prema naslovu "Iz života kukaca", posljednja je režija Saše Anočića koji je nas je prerano napustio usred rada na predstavi splitskog HNK.
Zagrebačko kazalište mladih više od pola godine postavljalo je novu dramu Mate Matišića čiji je stariji tekst "Ljudi od voska" u izvedbi zagrebačkog HNK osvojio 2018. godine tada novoosnovanu najveću medijsku nagradu Zlatni Studio. "Ja sam ona koja nisam", nakon "Posmrtne trilogije" i "Ljudi od voska", novo je trodijelno djelo Mate Matišića.
- Predstava se pripremala od ožujka do listopada 2021. i bila je to 'igra na ispadanje', ruski rulet ansambla s koronavirusom, s obzirom i na podjelu u kojoj je 14 glumaca - sjeća se dramaturginja predstave Željka Udovičić.
Novi je tekst Mate Matišića, podijeljen na priče "Hrvatska Lolita", "Porno film" i "Žena djevojčica", postavljen u vrijeme svjetskog MeToo pokreta. Drama hrvatskog pisca ide korak dalje, pored fizičkog nasilja zadire i u područje perfidne emotivne i mentalne agresije. Frano Mašković, glumac koji je 2020. osvojio Zlatni Studio za ulogu Hamleta na Dubrovačkim ljetnim igrama, u srednjem dijelu ZeKaeM-ove predstave glumi redatelja seksualnog prijestupnika.
- 'Ja sam ona koja nisam' ogromna je predstava i naročito ju je zanimljivo bilo raditi kada se pokret MeToo počeo kotrljati na planu zagrebačke Akademije, s obzirom na to da predstava govori i o seksualnim prijestupima u glumačkom svijetu - govori Mašković.
S kroatiziranim Talijanom Magellijem, koji dominira hrvatskim pozornicama skoro 50 godina, nije dosadno ni kada su najmračnije teme na sceni; Mašković se sjeća komičnog dijela probe kada je sam redatelj počeo demonstrirati kako bi on glumio ulogu Lucije Šerbedžije, pokazujući, onako vehementan i glasan, nekakvu erotiziranu redovnicu.
"Ja sam ona koja nisam", osim teksta, režije i glumačkih ostvarenja, donosi mnoge fantastične elemente za koje je zaslužan autorski tim.
- Autor videa Ivan Marušić Klif je genijalac. Uveo je u predstavu animirane likove kao protagoniste. Čistokrvni psići pojavljuju se na izvrstan način animirano; osim što je riječ od duhovitoj intervenciji, kazalište je istovremeno pošteđeno složenog rada sa životinjama i njihovim boravkom na pozornici. Tu su zatim sjajno odrađene dvostruke scene s videom, kao i muzički video, uz glazbu koju za cijelu predstavu potpisuju Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle - govori Mašković o predstavi čija je kostimografkinja Marita Ćopo.
Publika je također oduševljena scenografijom Miljenka Sekulića.
- Riječ je o superefektnom rješenju nekoliko komada papira širine pola metra i dužine 40 metara koji su pričvršćeni na cugove. Za svake izvedbe razvaljujemo scenografiju, da sad ne otkrivam detaljno kako i zašto - kaže Mašković.
HNK Zagreb dva mjeseca pripremao je paralelno Krležine drame "Aretej" i "U agoniji", nastojeći na pozornici kroz različite Krležine tekstove kazališnim jezikom predstaviti određeni paralelizam raspašoja, nereda i rastrojstva, društvenog i intimnog. Drama " U agoniji" najizvođenija je iz Krležine Trilogije o Glembajevima, u povijesti je od njegovih drama iz Trilogije imala najbolje ocjene kritike te se i danas igra po Europi; samo u aktualnoj sezoni na repertoaru je bečkog Burgtheatera, podsjetio je zagrebački redatelj drame "U agoniji" Ivica Buljan.
- Krleža u drami 'U agoniji' donosi portret propale aristokratkinje u novom poretku društva nakon pada Austro-Ugarske Monarhije. Muškarci, do jučer egzistencijalno ovisni o vojnim mirovinama propale države, postaju depresivni, regresivni tipovi. Obrazovana, kultivirana i emancipirana junakinja Laura pokreće manufakturu i postaje samostalni privredni i psihološki subjekt. Intelektualno i financijski nadmoćna je muškarcima. Njezine umjetničke sklonosti najbolje se vide u genijalnom opisu Holandskog kvarteta. Krležinu Lauru kao najkompleksniji ženski lik u povijesti hrvatskog kazališta definirala je Vika Podgorska, pa onda Mira Župan i Neva Rošić. Za mene je Nina Violić nastavljačica te samosvjesne linije. U režiji sam naznačio određeno frojdovsko čitanje, akcentirao iracionalne mehanizme u ljubavnom četverokutu Lenbach - Laura - Križovec - Madeleine Petrovna. Kod Krleže je nemoguće ne uočiti i hičkokovska pretkazanja smrti. Dalibor Martinis učinio je zenitističke intervencije u scenografiji. Krležin Zagreb nije samo salonski, to je grad avangarde, pozornica za praizvedbu jednog kritičko-feminističkog kazališnog komada 1928. godine. Komada o ženi koja ne dopušta sebi da bude mučenica; radije će od podređenosti odabrati smrt - govori Ivica Buljan, redatelj najnovije hrvatske izvedbe drame "U agoniji".
Njegov je redateljski pristup unio određene redateljske novine, latentni istospolni seksualni odnos između Ruskinje Madeleine Petrovne i Laure, erotski otvoreniju glavnu junakinju te ljubavnika Križovca, iako lukrativnog, umreženog u novom vremenu, trpnijeg, pesimističnijeg i sumornijeg u odnosu na dosadašnje kreacije iste uloge. Ksenija Marinković u drami igra smutljivu Ruskinju Petrovnu, koju je svojedobno igrala piščeva supruga, famozna Bela Krleža.
- Kako se Bela Krleža u mladosti zvala Leposava Kangrga, nerijetko bih na probi sebi govorila 'Leposava, odradi to". Ta moja uloga Ruskinje u Zagrebu obično se krati, no Buljan ju je namjerno ostavio da se ublaži dramska tenzija na relaciji Laura - Križovec - Lenbach, u drami o jednoj ženi siromašnoj, koja se ne dodvorava bogatašima, a muškarci su je izdali: jedan u kocki, drugi u ljubavi. Druge su Krležine drame imale mnogo otpora kod kritike i publike pri prvim izvedbama jer su prokazale društveno licemjerje, no 'Agonija' je ostala lišena širih bjesova jer je to drama o jednoj ženi i njezinoj nesreći - rekla je Ksenija Marinković.
Intendant splitskog HNK Srećko Šestan još je 1989. godine, u bivšoj državi, u šibenskom kazalištu režirao tekst "Iz života kukaca" braće Čapek. Njegova je predstava jednim dijelom u tom vremenu na pozornicu donijela slutnju zla koje je bilo blizu. Tekst braće Čapek nakon te, 1989. godine nije mnogo igrao na hrvatskim pozornicama i ravnateljica splitske Drame Marina Vujčić odmah se složila s intendantom da je vrijeme da ponovo bude na sceni.
- 'Kukci' su bili i velika želja pokojnog Saše Anočića. Budući da je tekst maštovit, svevremenski, bavi se karakterima gdje su kukci metafora zbivanja među ljudima. Atmosfera je na probama bila jedna od rijetko kreativnih. Dva tjedna prije premijere redatelj je otišao nakratko za Zagreb i nenadano umro. Tu večer nazvao me Matko Raguž i obavijestio da Saša više nije među nama.
Nakon šoka sjeli smo i razmotrili opcije kako da dovršimo predstavu: da nađemo novog redatelja, što je meni bilo najgore rješenje, da prekinemo rad ili da ansambl dovrši predstavu. Ansambl je na sastanku s ravnateljicom Vujčić obećao da će predstavu dovesti do kraja kako zna i umije. Naziv predstave promijenio se u 'Kukci… zaustavljena priča'. Ono što me fasciniralo u radu ansambla na dovršavanju predstave jest da su glumci namjerno ostavili neke dijelove donekle dramaturški nedovršene, onako kako ih je Saša postavio. Skidam kapu na hrabrosti i odlučnosti splitskim glumcima - rekao je Srećko Šestan.
