S jednim od najvećih glumaca na ovim prostorima Mikijem Manojlovićem razgovarali smo nekoliko sati prije predstave Kralj Lear u kojem igra naslovnu ulogu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
Razgovarali smo o svemu pomalo: o politici, o ratu u kojem se krvavo raspala bivša država, o demokraciji, o prvim ljubavima, o vjeri, njegovom odnosu sa Zagrebu...
Manojlović kaže da njegova ljubav sa Zagrebom, koja je obostrana, traje jako dugo. Još od dana kada je bio mlad i zaljubljen, ali je ipak od te ljubavi pobjegao... i to u strahu od braka.
- Imao sa 20,21 godinu. To ovi glupani ne shvaćaju, ali nisam bio dovoljno hrabar, pobjegao sam od braka, kaže nam i dodaje: - A da jesam, tko zna kojim bi putem moj život krenuo..!
Tvrdi da inače nije sklon izdajama. Ni privatno, nit u poslu. Stvari i uloge su dolazile njemu, nije imao potrebu izdavati ni sebe ni druge, da bi dobio uloge. Politiku prati, ali ne opsesivno, promatra je. Zanimljiv mu je temperament Talijana i njihovog živopisnog parlamenta. Demokraciju smatra najsavršenijim oblikom političkog djelovanja koji je potpuno nesavršen.
Gluma mu nije zanimanje. To je za Manojlovića pitanje života i smrti, pitanje egzistencije u filozofskom smislu, i tog vraga treba uhvatiti za rep,govori nam. Gluma je više od života, smatra. Ona je i život i smrt u jednom. A teatar ima veliku moć da promijeni čovjeka, barem na dva-tri sata koliko traje predstava. - Malo, ali dovoljno, zaključuje Manojlović...
Pogledajte video: