PIŠE SAŠA DRACH

Zašto svi glumci na svijetu žele igrati Hamleta, pitao se moćni Fabijan Šovagović

Susan Hingley (Ofelija) i Helen Millar (Hamlet); u pozadini: Filip Krenus (Polonije) i Al Barclay (Klaudije)
 Željko Tutnjević / Dubrovački vjesnik / CROPIX
Cure sam s veseljem poveo na Hamleta. I nisam pogriješio. Bez obzira na glumačku ekipu koja se doimala kao brzinski sklepana putujuća družina i bez obzira na tek naznačene redateljičine ideje
Cure sam s veseljem poveo na Hamleta. I nisam pogriješio. Bez obzira na glumačku ekipu koja se doimala kao brzinski sklepana putujuća družina i bez obzira na tek naznačene redateljičine ideje

Hamleta se mora vidjeti na Lovrijencu, kaže stara kazališna uzrečica. A ja sam se ljetos našao u Dubrovniku s tri četrnaestogodišnje djevojčice, svojim kćerima Olgom i Nelom i njihovom prijateljicom Dorom. Bila je još predsezona, ni prevruće, ni previše turista, i bilo je vrlo ugodno tamo kod nas, nadomak Grada, u Mlinima. I kupanje i šetnje i, naravno, utakmice. No, cure su svakako htjele do Straduna, pa sam u večernji izlet koji nisam mogao izbjeći utkao iznenađenje.

“Vidite li onu tamo tvrđavu, visoko gore na stijeni?” upitao sam cure s terase na Pilama ispod koje valovi lupaju u Bokar i o šljunčano žalo. “To vam je Lovrijenac, najljepša od dubrovačkih tvrđava, koju su sagradili ne da bi se branio grad, nego da bi se imao gdje igrati Hamlet”.

Ženska verzi...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2025 01:59