ANKICA TOMIĆ 'Ne znam tko bi trebao odrediti kad si za što prestar. Prkositi normama ne znači biti revolucionaran, znači biti svoj'

Ankica Tomić godinama je radila kao lektorica i redaktorica u novinskim redakcijama, strpljivo ispravljala često nemušte tuđe tekstove, a onda je jedan svoj rukopis poslala na natječaj izdavačke kuće VBZ i - pobijedila. Godine 2011. njezin je autobiografski roman o odrastanju, "Naročito ljeti", proglašen najboljim i nagrađen sa 100.000 kuna, potom je dobio i nagrade Slavić i Kiklop. U međuvremenu je objavila još tri romana - "Damen kapric", "Vice versa", a prije nekoliko mjeseci izašao je "Skarabej" (Hena.com) u kojem kroz priču o tri desetljeća i dva braka rekonstruira ubojstvo što se dogodilo u šibenskoj tvrđavi Sv. Nikole. Govoreći kako nastaju njezini romani, gdje nađe inicijalnu priču, od čega kreće i kako gradi dalje, Tomić kaže:

• "Sve počinje od ljudi, odnosno likova. Ako njih dobro profilirate, svaka će radnja imati smisla. Da nije tako, ne bi bilo dobre znanstvene fantastike, a opet čak se i s protagonistima koji žive u nerealnom svijetu čitatelj može poistovjetiti ako u njima prepozna vlastite osobine. Nisam ovisna o društvu, mogu danima biti kod kuće, ali u životu me zanimaju jedino ljudi, što ih motivira, kako razmišljaju i koji ih strahovi pokreću. Takvih "predložaka za likove" ima posvuda, kao što posvuda ima i zanimljivih fabula. Ponekad mi se čini da samo čekaju da ih netko pokupi. Međutim, dobra ideja manji je dio posla. Treba paziti da likovi i radnja ne prokližu u smjeru koji ne kontroliramo i da se od početka romana do kraja zadrži ujednačen ritam. Na tom mjestu inspiracija ustupa mjesto zanatu. A koliko će u tome autor biti uspješan, umnogome ovisi i o motivaciji: koliko njega samoga intrigira priča".