Jedna od gošća Festivala svjetskog kazališta bila je i autorica i prevoditeljica Mima Simić. Na festivalu je nastupila zajedno s Ivanom Sajkom, čije romane prevodi na engleski jezik, a razgovarale su o njezinoj novoj knjizi "Zadnji dan mira". Pitali smo Mimu kako bi opisala svoj odnos prevoditeljice s autoricom koju dobro poznaje?
"Kao brak bez seksa, ali na obostrano zadovoljstvo! Iskreno, da nemamo blisko dugogodišnje prijateljstvo, i da ne dijelimo dobar dio kulturnog i iskustvenog zaleđa, ne bih se usudila petljati u njezin minuciozni tekstualni vez. Vjerujem da je i njoj to bitno - da možemo svaku rečenicu okrenuti, svaki zvuk, interpunkciju, dok ne klikne na svoje mjesto i zazrcali original - takav pristup autoru/ici je rijetkost i ultimativna prevoditeljska privilegija", govori Mima, koju pitamo kako trenutno izgleda njezin život na više adresa - Berlin, SAD, povremeno Hrvatska...
"Polako se ti omjeri mijenjaju. Amerika je postala nepodnošljiva - moj zadnji posjet obilježen je oduzimanjem mobitela i jednosatnim ispitivanjem u zabačenoj prostoriji imigracijskog odjela na aerodromu. Iako su me tada velikodušno pustili u zemlju, nemam namjeru vraćati se tako skoro. A moram reći da mi je Hrvatska iz povremenosti prešla u učestalost - evo, otkrila sam nedavno čari Like, odakle po babi vučem korijene, pa me ne bi začudilo ni da vlastiti kraj svijeta dočekam u Gospiću."
Je li anksiozna? Uznemiruje li je ovaj strašni svijet?
"Svijet me uznemiruje otkad znam za sebe, tako da mi je anksioznost tvornička postavka. I sigurno u tome nisam jedina - pitanje je samo kako taj tip autofagične energije transformirati u nešto kreativno - u osobnom, ili šire društvenom smislu. Anksioznosti se ne treba bojati - dapače, ona je signal normalne reakcije u suludom svijetu. Treba se s njom sprijateljiti, izvesti je u šetnju, na ples. Naučiti je da trči, govori, piše, pjeva, prosvjeduje", rekla je Mima. Pavica Knezović Belan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....