ROMAN CHRISTINE MANGAN

Atmosfera Casablance u krimiću dostojnom Patricije Highsmith

U maloj, sezonskoj poplavi krimića i uopće popularne knjige, što dolazi s ljetnim odmorima, teško je razdvojiti klasične žanrove od miješanih, bilo povijesnih, psiholoških ili ljubavnih trilera itd. Priznajem, ime Patricije Highsmith, u jednoj usporedbi i reklami privuklo me romanu “Tangerka” Christine Mangan (prev. Mirjana Čanić, Stilus).

Klasična Highsmith itekako se bavila dubinama ljudskog zla, pa i u romanu “Talentirani gospodin Ripley”, koji je holivudska ekranizacija učinila još popularnijim. Između ostaloga, u spomenutom krimiću zanimalo ju je podrijetlo zla naslovnog junaka. Želio je biti i postao netko drugi.

Moglo bi se reći da je jedan od dva glavna ženska lika “Tangerke”, koje ujedno pripovijedaju ovaj roman, na parove razbroj-se, opsjednut drugim identitetom. Poistovjećuje se s prijateljicom s koledža, po tome što su obje rano ostale bez roditelja. Razlika je samo u tome što su roditelji jednoj doista poginuli, a druga je to izmislila – odrasla je s ocem automehaničarom, što taji.

Lucy Mason i Alice Shipley upoznale su se na koledžu u Benningtonu, u državi Vermont. Druga je primala stipendiju, a prvoj nije trebala, dobivala je mjesečnu apanažu iz zaklade pokojnih roditelja. (Po ocu je, usput, bila Engleskinja.) Kao cimerice zbližile se i postale prisne, sve dok jedna od njih nije počela pokazivati znakove neobičnosti, blago rečeno: oblačila je odjeću druge, prisvajala narukvicu njene mame, i tome slično. A kada ju je Alice pitala o čemu se radi, Lucy se pravila ili je bila “luda”. Više prvo, jer njezina će se racionalnost dokazati u finalu romana.

Pomaknuta stanja Lucy Mason, mogu se, zapravo mjeriti s psihološkim problemima Alice Shipley, koja je pretrpjela šok zbog smrti roditelja i doživjela, takoreći živčani slom. Tada joj je pomagala teta Maude, skrbnica. Usput, Lucy je znala što je Alice prošla, pa je, izgleda računala s njenom krhkom psihom. U svakom slučaju, mlada spisateljica Mangan itekako je “surađivala” s psihijatrijskim poticajima.

Ove dvije prijateljice upale su u još veće nevolje kada se među njima pojavio kolega student, s drugog faksa. “Najedamput više nismo bile samo Lucy i ja. Bile smo nas dvije i Tom, neobičan mali trojac”, jasno kaže Alice u svom, petom poglavlju romana. Pritom, treba spomenuti da se pripovijest o njihovim studentskim danima vodi kao retro-priča, dok obje borave u naslovnom, marokanskom Tangeru, po kome se jedna prozvala “Tangerkom”. Bila je to Lucy.

Naime, nakon automobilske nesreće, u kojoj je Tom poginuo, a Alice jedva preživjela, ona je napustila SAD i preselila se u Englesku. Tamo se udala za čovjeka zagonetnog zanimanja. Njegovo je ime John. Zajedno se preselili u Maroko, gdje ih je pronašla Lucy, tako što se na njujorškoj ulici lažno predstavila Aliceinoj teti Maude, kao Sophie Turner.

Prijateljice se nisu vidjele gotovo godinu dana od saobraćajke u Vermontu. Iz njihovih priča sasvim je jasno da je Lucy Mason imala udjela u tome što su na Tomovu automobilu “propale” kočnice, pa se survao u provaliju. Isto tako, iz ispovijedi obje, jasno je da Lucy obožava Alice, s jedne strane, dok s druge kuje urotu, s tetkom Maude, kako bi preuzela njenu apanažu i materijalno se osigura.

Lucy se u Tangeru smjestila u stan kod prijateljice. U zanimljivoj igri mačke i mišice u središtu se našao Alicein muž John McAllister. Bez obzira na svoj tajanstveni posao, a bile su to 50-te, Maroko je tražio nezavisnosti, John je doprinio ljubavnom vrtuljku sa svojom mladom ljubavnicom Sabine. S druge strane, obnovila se fizička sklonost između Lucy i Alice, bar na jednodnevnom izletu. Rezultat: John je nestao. Da, bio je ubijen. I bačen u more sa stijene poput one u “Orkanskim visovima”.

Inspektor Ayoub pritvorio je lokalnog slikara i turist-meštra Youssefa - no, ne usuđujem se pisati: Jusuf. Kod njega su, naime, pronađeni predmeti koji pripadaju pokojniku. Sve mu je to namješteno i podmetnuto, no to ga ne oslobađa krivnje. Mogu samo reći, ne otkrivajući ubojicu, da je mlada Mangan, doktorica engleskog, na temi gotičkog romana, sa Sveučilišta u Dublinu, napravila sjajan posao. Ovakav psihološki triler ima svrhe i zabave. Romanu je pridružila atmosferu “Casablance” i dvostruko poantirala.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. travanj 2024 11:24