StoryEditor
WILL FIRTH

AUSTRALSKI PREVODITELJ 'Kad sam pročitao Krležin putopis 'Izlet u Rusiju', odmah sam ga poželio prevesti'

 
 Marko Todorov / CROPIX

Krležina putopisna knjiga “Izlet u Rusiju” prvi je put prevedena na engleski jezik i prošlog je tjedna predstavljena u zagrebačkoj knjižnici Bogdana Ogrizovića. To bi samo po sebi bila velika vijest, no još zanimljivija je priča koja stoji iza tog kulturnog događaja. Prevoditelj je Will Firth, Australac kojeg je članstvo u Australskoj komunističkoj partiji na čudan način dovelo upravo do tog Krležinog djela.

Firth je u Zagreb doputovao iz Berlina, gdje živi sa suprugom i sinom, na predstavljanje knjige. U gradu je ostao svega nekoliko dana - dio je to, kaže, njegove turneje Balkanom. Svake godine na ovim prostorima provede po dva tjedna. Obilazi festivale, susreće se s piscima, sklapa poslovne dogovore... On je freelancer predvoditelj, koji je na Krležu nabasao sasvim slučajno.

Mladi komunist

Prije pet godina u brošuri Finnegan’s List, gdje se svake godine nalazi 20 književnih preporuka o dobrim djelima koja nisu prevedena na engleski jezik ili su prijevodi stari i nepotpuni, naišao na Krležu, odnosno baš na “Izlet u Rusiju”. Krleža je inače na engleskom govornom području gotovo pa posve nepoznat, kaže. Prevedeni su mu samo “Na rubu pameti”, “Povratak Filipa Latinovicza” i “Banket u Blitvi”. Osim toga, bilo je i nekoliko prijevoda isječaka iz njegovih djela, uključujući i ovo, no uglavnom se radi o tek nekoliko poglavlja, iz kojih je bilo teško steći dojam kakav je pisac Miroslav Krleža.

- Uvijek sam gajio strahopoštovanje prema njemu i nisam mislio da ću ga ikad prevoditi. No, našao sam ovu knjigu i odmah mi se svidjela, impresionirala me. To je kraće djelo, iz njegove mladenačke faze. No, svidjelo mi se iz još jednog razloga: ja sam kao mlad bio u komunističkoj partiji, sad više nisam, ali sam i dalje ljevičar. Zato mi je bio zanimljiv njegov pogled na Rusiju, zbog svega onoga što ona znači za komunizam. I sâm sam je posjetio, ali moj put je bio dugo nakon njegovog i nije bio ni sjena onoga što je on napravio - kaže Will smijući se dok sjedimo u knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Barokni stil

Upravo tu je održao predstavljanje knjige, i uvijek se ugodno osjećao u knjižnicama, kaže. Razgovaramo tiho, kako ne bismo smetali onima koji se muvaju među policama ili uče, a Will iz torbe vadi nekoliko knjiga. Jedna od njih je prijevod “Balada Petrice Kerempuha” na njemački jezik našeg pisca Borisa Perića, s kojim se družio tog jutra. Prijevoda Krleže na njemački je više, dodaje, i šteta što nije bilo toliko prijevoda na engleski.

- Kad sam pročitao “Izlet u Rusiju”, odmah sam je poželio prevesti, pa da i drugi mogu uživati u njoj. Pet sam mjeseci radio na samom prijevodu, ali sam zapravo pune dvije godina tražio izdavača. Odbili su me mali, veliki, specijalizirani, ma zapravo svi na koje čovjek uopće pomisli! Više od 30 izdavača iz Kanade, SAD-a i Engleske je reklo da im se čini kako je knjiga previše stručna te da će zanimati uski krug ljudi. Jedan je izdavač pročitao prva dva poglavlja i rekao da mu to zvuči previše barokno, što god mu to značilo - dodaje Will.

Nakon duge potrage uspio je pronaći domaćeg izdavača, Sandorf, koji je tiskao knjigu. U travnju će zajednički otići na Londonski sajam knjiga, gdje će izdavačima iz SAD-a i Engleske ponuditi da tiskaju drugo izdanje, kao i sva daljnja. Nadaju se uspjehu, kaže Will, a jedini uvjet kojeg će on imati je da mu plate tri mjeseca besplatnog rada koja je uložio u prevođenje. Za prva dva mjeseca rada je plaćen, jer je izdavač uspio za projekt dobiti 10 tisuća kuna od Grada Zagreba, no ostalo je odradio bez naknade.

 

Neplaćeni rad

- Ovo je prestižno djelo i zato sam ušao u rizik da radim neplaćeno, što inače nisam voljan učiniti, jer živim od prevođenja i ne mogu sebi dozvoliti da besplatno radim. Ovdje me ponijelo srce i nije mi žao što sam tako odlučio - pojašnjava Will.

No, kako se zapravo taj Australac uopće našao u slavenskoj priči? Rođen je u Newcastleu, a odrastao u Canberri. Najprije je studirao sociologiju, no to ga je razočaralo, pa je odlučio studirati jezike. Njemački i francuski je već znao, pa je zapravo zbog tad aktivnog članstva u Partiji odlučio iz znatiželje upisati ruski jezik. Njega je kasnije, pojašnjava, koristio kao odskočnu dasku za druge slavenske jezike.

Tako danas govori sve slavenske jezike bivše Jugoslavije, a jedini problem mu povremeno predstavlja slovenski, no i njega dobro razumije. Priča i esperanto, a upravo je s tog jezika prevodio djela naše književnice Spomenke Štimec. Od hrvatskih pisaca je, osim toga, prevodio Roberta Perišića, Marinka Koščeca i Ivana Berislava Vodopiju, kao i niz kratkih priča drugih autora. Svega nekoliko dana prije dolaska u Zagreb završio je prijevod knjige Vedrane Rudan 'Dabogda te majka rodila'. Knjiga će izaći u drugoj polovici godine u SAD-u.

- Ne znam hoću li se odvažiti prevoditi još Krleže. To je jako teško pitanje na koje sada nemam odgovor. Isto kao što prije nego sam pročitao ovu knjigu nisam mogao pomišljati da bih prevodio neko njegovo djelo, tako i sada gledam na nove prijevode. No, zapravo, nikad se ne zna i ostavljam tu mogućnost otvorenom, premda se bojim da bi problem bio pronaći izdavača. Vidim koliko sam se sada namučio da nekoga pronađem - zaključije Will Firth.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. srpanj 2020 18:04