Američka pjevačica i kantautorica Billie Eilish, dobitnica deset Grammyja i dva Oscara, u pregovorima je za glavnu ulogu u filmu koji bi trebao biti snimljen prema romanu „Stakleno zvono“ velike američke pjesnikinje Sylvije Plath.
Film koji producira Focus Features trebala bi režirati Sarah Polley, kanadska redateljica, glumica i spisateljica, poznata i kao autorica filmova „Away from Her“ (2006) i „Women Talking“ (2020), za koji je osvojila Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Polley je napisala i scenarij za seriju „Alias Grace“, a plan je i da napiše scenarij za predstojeću filmsku adaptaciju „Staklenog zvona“.
Ekranizacija slavnog romana bi, potencijalno, mogla dobro pristajati mračnoj pop kraljici Billie Eilish (24), poznatoj po emicionalnim i introspektivnim tekstovima i pjesmama. U ovoj fazi zasad nema planova da Eilish napiše i glazbu za film. Eilish je prethodno glumila u TV seriji „Swarm“ (2023.) koju je sukreirao Donald Glover.
Sylvia Plath (l932–1963) počela je pisati već s osam godina – vrlo nadarena, dobila je 1951. godine stipendiju za studij na Smith Collegeu, a već iduće godine nagradu časopisa Mademoiselle. No kako je patila od psihičkih problema i depresije, ta su iskustva za nju bila traumatična pa je već 1952. prvi put pokušala izvršiti samoubojstvo. Nakon završetka studija dobila je Fullbrightovu stipendiju za Englesku, gdje je u Cambridgeu upoznala engleskoga pjesnika Teda Hughesa za kojega se udala 1956. Brak se raspao, a ona je treći put pokušala samoubojstvo i preminula u 30. godini.
Nakon njezina samoubojstva te posmrtno objavljene knjige „Ariel“ (1965), zbirke pjesama što ih je napisala nekoliko mjeseci prije smrti, postala je svojevrsna feministička ikona 1960-ih, ali i priznata pjesnikinja. Većinu njezinih posmrtno objavljenih djela uredio je Ted Hughes – kojeg je javnost često krivila za njezinu tragičnu smrt – a pokojnoj supruzi posvetio je i knjigu pjesama „Rođendanska pisma“ (The Birthday Letters, 1999.), svojevrstan odgovor onima koji su ga držali odgovornim za njezinu smrt.
„Stakleno zvono“, originalno „The Bell Jar“, jedini je roman Sylvije Plath, a objavila ga je 1963. godine u Velikoj Britaniji, prvotno pod pseudonimom Victoria Lucas. Roman je poluautobiografski i često se tumači kao „roman s ključem“ jer glavna junakinja pati od psihičke bolesti slično kao i Plath za života – danas se smatra da je bolovala od kliničke depresije. Mjesec dana nakon što je roman objavljen, Plath je umrla, a roman je pod njezinim imenom i prezimenom prvi put objavljen 1966. godine. U Sjedinjenim Državama roman je pak prvi put objavljen tek 1971. jer su tako željeli njezin suprug i majka. Odmah po objavljivanju u Americi postao je bestseler.
„Stakleno zvono“ pripovijeda o ambicioznoj studentici Esther Greenwood 50-ih godina prošlog stoljeća koja odlazi u New York na jednomjesečnu stipendiju u jednom ženskom časopisu, s nadom da će ostvariti svoj san i postati spisateljica. Tu se upoznaje sa svijetom mode i glamuroznih zabava. Ali između ispraznih koktela, izlazaka s muškarcima i pokušaja pisanja, život joj počinje izmicati kontroli. U tom se svijetu devetnaestogodišnja Esther osjeća „poput trkaćeg konja bez hipodroma“. Esther je sputana težinom društvenih očekivanja da se ostvari kao supruga i majka, rastrgana između onoga što joj nameće društvo i svoje želje da postane spisateljica. U nju se uvlači sumnja da se ne može ostvariti ni u jednoj od tih uloga, sve je nesigurnija i depresivnija, dok ne doživi potpuni slom.
Šokantno iskren i bolan u opisu mentalnih problema i kontroverznih metoda njihova liječenja, roman maestralno uvlači čitatelja u mračne kutke ljudske psihe. Progresivan za vrijeme u kojem je napisan, roman progovara i o ograničenim mogućnostima i stereotipnim ulogama žena toga vremena, o ženskoj ambiciji i seksualnosti. „Stakleno zvono“ bilo je prekretnica za mnoge mlade žene kada je objavljen, nadahnuo je generacije nakon toga, a njegova aktualnost u promišljanju položaja žena i problema mentalnog zdravlja, kao i književno i kulturološko nasljeđe Sylvije Plath, glasno odjekuju i danas.
Kod nas je „Stakleno zvono“ prvi put objavljeno 1976. godine, u izdanju beogradskog Nolita, a danas su dostupna dva hrvatska izdanja: ono Mladinske knjige iz 1991. i reizdanje Indigo knjige iz 2023., također u prijevodu Gordane V. Popović.
Roman je adaptiran u film 1979. godine s Marilyn Hassett u glavnoj ulozi (režirao ga je Larry Peerce), ali je dobio negativne kritike. Daljnji pokušaji, sa zvijezdama poput Julije Stiles i Dakote Fanning, nikad nisu realizirani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....