O samosvjesnim, naglašeno svojima, no neudatima, koje okolina naziva “ničijim ženama”, o nadmenim lokalnim moćnicima koje pak zovu “naš čovik”, o odlascima i novim ljudima koji ulaze u na njih nespremne tuđe živote, o razumijevanju sebe i onog koji je pored tebe, o sukobu s malomišćanskim normama, o svemu tome u novoj zbirci “Naša žena” piše Tanja Mravak.
Spisateljicu, zaposlenu u splitskom Centru za autizam, pamtimo po do u detalje izbrušenim pričama iz “Moramo razgovarati”. Možda se i zato mnogima čekanje na ovu, drugu zbirku, učinilo - predugim.
Može li žena u Dalmatinskoj zagori biti svoja ako je neudata, ako je, kako kažu - “ničija žena”? Ili je to, čak i u današnja vremena, teško moguće? Pogotovo kad to, kako vaša priča kazuje, djevojčicama usade ve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....