"Obećanje vode" autora Abrahama Verghesea (kod nas objavljena u prijevodu Drage Štajduhara i objavljena u izdanju Znanja) knjiga je kakvu odavno nismo imali priliku pročitati. Ne samo zbog obima, jer njenih šestotinjak stranica ni u jednom trenutku ne postanu previše, nego i zbog priče koju nam autor kazuje. I premda nema ni tematski ni stilski ništa u njoj što bi nas moglo podsjećati na romane Pearl Buck, autoricu ovih redova nešto je na stranicama ovog romana podsjetilo upravo na književnicu koju je voljela kao dijete. Je li stvar u tome da nam autor priča o vremenu kada svijet ulazi na velika vrata u jedno malo područje ili je možda stvar u čvrsto povezanoj obitelji i promjenama koje se u njoj događaju? Teško je reći, no svakako se vrijedi otisnuti na putovanje u vremenu. Knjiga obuhvaća razdoblje od 1900. do 1977. godine, a radnja se događa u Keralu, u južnoj Indiji. Priča je to koja počinje sa svega 12 godina starom djevojčicom Marriammom, koja se treba udati za čovjeka kojeg nikad nije vidjela. Njena majka to ne želi, ali nema izbora. Njen je budući muž stariji od nje, udovac je s djetetom, i ne čini se da će ovo biti sretna priča.
No, ona je zapravo gorko-slatka. Njen je muž dobar čovjek, premda od malo riječi. Njegov sin je zavoli, a duh preminule supruge, koji živi u podrumu, pomaže joj u svakodnevici. Njen brak postoji samo na papiru prvih nekoliko godina, dok ne odraste, a u tom vremenu ona upoznaje svog muža i shvaća koliko je šutljiv, ali ima kvalitetan karakter. U braku im se rodi dvoje djece i ona nekako automatski postaje Velika Ammachi (velika majka), i to ne samo njima, nego svima na imanju. No, svaku sreću slijedi tuga. Sin njenog supruga iz prvog braka tragično strada u vodi i ona tada doznaje za svojevrsno prokletstvo obitelji koje je povezano s vodom. Njihova kći, beba Mol, je dijete koje ima sindrom Down, što nitko od njih ni ne primijeti dok im osoba izvan njihove obitelji to ne kaže. Sin Philipose pak odlazi studirati medicinu, ali otkriju da je gluh, pa se vrati kući te se počne baviti novinarstvom. Kad umre njen suprug, ona preuzima vođenje posla... To je samo mali djelić radnje u bogatoj tapiseriji likova pod vrelim indijskim suncem, a svi događaji u njihovim životima su toliko živopisno ispričani da se čitatelju čini da je s njima, na imanju, na tom čudesnom Parambilu. Na mjestu gdje duhovi žive u podrumu, slon imena Damodoran dolazi kad želi, gdje postoje prokletstvo vode i snažna vjera, na kojem nijedna mana i porok koji ljudi mogu imati nisu strani... A ipak, to živopisno šarenilo stapa se u sliku koja nam se sviđa, koju želimo gledati i kušati. Dok nam pred očima promiču likovi iz vremena koje nam je teško zamislivo - Britanci vladaju zemljom, nema knjiga, mnogi su nepismeni, kastinski sustav i dalje je jednako snažan kao i prije ukidanja, radio je luksuz, nema struje, a guba je stvarna i u blizini - želimo o njima saznati više i bolje ih razumjeti. Ne zato što su im sudbine sretne, a životi prekrasni. Dapače, osim bebe Mol, nitko nije sretan. No, sa svojim se problemima nose više ili manje hrabro, a mi kao da smo među tim ljudima. Ne osuđujemo ih, jer ih ne osuđuje ni autor, nego ih prihvaćamo kao svoje.
I dok se jedna velika tajna otkriva na zadnjim stranicama, ondje doznajemo i nešto veoma važno: prokletstvo vode, odnosno Boljka, kako je zovu, zaista postoji. No, nije riječ o nečemu nadnaravnom, nego o nasljednoj bolesti od koje jednako boluju muškarci i žene. Prokletstvo se na kraju povlači pred znanošću, a osebujni lik imena Lenjin postaje prva osoba u svojoj obitelji koja je od tog "prokletstva" izliječena, i to - operacijom. I ono što sve te osebujne likove koje volimo, divimo im se ili ih preziremo povezuje - je voda. Ali ne kao prokletstvo, nego kao dar i kao obećanje.
"Ovo je savez vode: dokaz da su svi neizbježno povezani svojim djelima i propustima i da nitko nije sam. Stoji ondje slušajući šum mantre, jednoličnu pjesmu koja nikad ne prestaje, ponavljajući svoju poruku da je sve jedno. Ono što je smatrala životom, sve je to maya, opsjena, ali opsjena koju svi dijele", piše autor, koji je zanimljiv i zbog toga što nije samo pisac - on je i liječnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....