I u svom trećem romanu Iva Ušćumlić (1977.), hvaljena i rukopisno vrlo prepoznatljiva prozaistica, nastavlja ispisivati autentičnu zagrebačku priču, moglo bi se sad već reći i kroniku, jer upravo je ambijentiranje u toponimiju Zagreba jedna od najpostojanijih poveznica te, uvjetno, romaneskne trilogije. Još od svojeg debija autorica ustrajno mapira urbani milje u svoj njegovoj slojevitosti, a čini to pripovijedajući o prostoru tek posredno, kroz raznorodne sudbine njegovih stanovnika. Autoričin urbanitet klasno je kodiran i multifacetan, to su i posttranzicijske interpolacije u kvartovima obiteljskih kućica, i modernistički neboderi, i podsljemenske urbane vile, i (de)nacionalizirani donjogradski stanovi; svoje pripovijesti Iva Ušćumlić smješta u...