Sanjin Španović u travnju je objavio knjigu ‘Zeko – biografija Velimira Zajeca‘, o životu nekadašnjeg igrača, trenera i direktora Dinama, ali i grčkog Panathinaikosa, a prvi naklada je već rasprodana i tiskana je druga. Nekadašnji novinar, a danas vlasnik tvrtke za savjetovanje, proveo je više od godinu dana istraživajući i prikupljajući materijale. Imao je s čak 97 sugovornika, proveo sata i sate u arhivima, a u početku Zajecu nije ni rekao što radi. Informacije je nalazio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Državnom arhivu, arhivi Dinama, od sugovornika iz tog vremena..."
"Žao mi je što nisam nikada slikao svoje prste nakon jednog provedenog dana u NSK-a ili Državnom arhivu. Mislim da mi nisu bili tako crni ni kada sam za Jutarnji list napravio onu reportažu iz rudnika ugljena (smijeh) u Tuzli. Iza ove knjige je opširan rad, namjerno izbjegavam riječ naporan jer to je zaista bio veliki gušt i uživanje, ali opširan, detaljan. Zaista je ovo bio pravi istraživački rad i kada primim tih kilu i 700 grama knjige u ruke sam jako ponosan", kaže nam Španović i dodaje da bi lagao kada bi rekao da nije iznenađen prodajom knjige jer zna koliko je truda uloženo u nju, kao i u promociju.
"Sve se posložilo i vratilo od tog opširnog i detaljnog rada, od zanimanja Dinamove, nogometne, sportske i društvene javnosti za Zajecom koji je ipak prvo ime Dinama u njegovoj povijesti kad se pogleda njegova igračka, trenerska i direktorska epoha i svi događaji opisani u knjizi. Zatim sjajna reakcija na obilježavanje velikog jubileja, 40 godina od legendarnog naslova 1982. godine", rekao nam je Španović kojem je jedan od najljepših komplimenata kada čuje da je netko tko je kupio knjigu sebi, uzeo kasnije, nakon što ju je pročitao, nekome za poklon, za rođendan, svadbu, godišnjicu braka.
Najzaslužniji za pokretanje cijele priče je Zekin najbolji prijatelj i suradnik Milan Šulentić, koji je autora kasnije i upoznao s njim. Zajec je Španoviću dao potpunu slobodu, nije ništa izbacio.
Zanimljivo je da je biografiju dovršio i realizirao crowdfunding kampanjom. "Ona je bila odličan temelj knjige, skupio se iznos za njezin završetak, za sve troškove koji tu postoje, stvorio se neki interes za temom, ne samo Zekom, već i tim Dinamom 1982., a prodano je skoro 400 primjeraka, a da rukopis nije bio gotov. Sve preko digitalnih platformi koje smo izdavač i ja nastavili koristiti i nakon što je knjiga izašla. Više od dvije trećine prve naklade prodano je putem interneta i promocija. To je smjer u kojem ćemo i dalje na jesen ići s promocijama knjige, obilaskom Hrvatske u onim Dinamovim utvrdama u Slavoniji, Zagorju, Međimurju", govori Španović.
Donatore je kontaktirao nakon nekog vremena s molbom da ispune kratki upitnik o dojmovima o knjizi nakon što su je pročitali. Osim njih taj upitnik su ispunjavali i oni koji su knjigu kupili putem online narudžbe. Rezultati ankete su ga zaista razveselili.
Više od 200 ljudi je odgovorilo, većina je knjizi dala ocjenu 9 ili 10, više od 40% njih je imalo velika očekivanja od knjige, a dvije trećine su nakon pročitane knjige imali dojmove iznad očekivanja.
Tijekom rada na knjizi uživao je i u snimkama Zajecovih starih utakmicama kojih, nažalost, danas na Youtube nema previše.
"Tada si imao samo jednu utakmicu tjedno na TV-u. Danas, osim 10 kanala sportskih i prijenosa i utakmica juniora, svaki sjajan potez odmah završi na internetu. Da ih je tada bilo, Zekini slalomi, oduzimanja lopte, dodavanja bili bi hit na društvenim mrežama. Njegova dodavanja vanjskom na razini su Modrićevih. To je sve tako lijepo i jednostavno radio i nije bezveze imao nadimak Beckenbauer. Uspio sam pogledati nekoliko tih utakmica Dinama, ali i Panathinaikosa. Vjerujte, ti talenti i igračine uz današnje uvjete fizioterapeuta, raznih komora za oporavak, nutricionista i ostalih modernih rješenja bili bi u rangu današnjih zvijezda, ako ne i iznad. Ali, ono doba i ona igra je imala više romantike, više vica u igri", smatra Španović, strastveni dinamovac.
Prva utakmica na kojoj je bio je bila Dinamo - Partizan 1997. godine. Pokojni otac odveo ga je na nju i tada mi je to ušlo pod kožu. "Volim taj klub, ideju koju predstavlja, njegovu povijest. Volim ići na utakmice, na putovanja i to je dio mene", govori.
Ovaj razgovor vodimo na prvu godišnjicu njegove druge transplantacije jetre. On nema problema o tome pričati jer misli da ta tema ne smije biti tabu već treba jačati svijest darivanja organa.
"Ako smo odlični u broju doniranih organa, mislim da se može to dignuti na razinu više, na još bolju. Ne samo da mi danas ne bi o tome pričali, već ni ja ne bi knjigu završio da nisam dva puta dobivao novu priliku za život obzirom da imam tu autoimunu bolest koja je dovela do spašavanja presadbom organa. S druge strane, to je jedna od onih stvari na koju u Hrvatskoj treba biti ponosan, jer tu smo i dalje svjetski vrh, pa i u doba pandemije. Imamo mlade stručnjake koji će nastaviti putevima zasluženo opjevanih stručnjaka, dr. Kocmana, dr. Jadrijevića, dr. Filipec Kanižaj i nema straha za ovu granu medicine u Hrvatskoj", govori Španović. Želja mu je snimiti dokumentarni film na KB Merkuru, ispričati priču o tim ljudima koji rade čuda, o ljudima koji žive normalnim životom nakon transplantacije.
"Sadašnji posao mi dopušta da se nakon knjige primim i tog izazova i vjerujem da ću uskoro krenuti i u taj projekt. Osim toga mislim da ću nastaviti pisati, imam nekoliko ideja i ponuda za iduću knjigu, ali želim odvagnuti i naći novu temu, privlačnu i zanimljivu kao Velimir Zajec, napraviti opet pošten posao. Ali prvo se mislim odmoriti", zaključuje.