Kako bi izgledala ispovijest Holdena Caulfielda, ubojice? Odnosno njegov roman “Lovac u žitu”. Možda kao “Ti”.
Asocijacija je jasna, ne samo zbog naracije Caroline Kepnes. Njen roman pripovijeda “ubojica iz ljubavi”, knjižar Joseph Goldberg, Joe, zaljubljen u studenticu kreativnog pisanja Guinevere Beck, kraće: Beck. Osim na knjigama, odrastao je na internetu, pa se njime majstorski služi, uhodeći koga hoće.
Kada Beck upadne u njegovu knjižaru, kao “utjelovljena seksualnost”, kako će je kasnije opisati psiholog “dr. Nicky”, Joe nema izbora. Ljubi je i slijedi, uklanjajući s puta ljubavnike i potencijalne ljubavnice, kao što je visoka Peach Salinger, milijunašica, daleka srodnica slavnog pisca.
Autorica Caroline Kepnes (r. 1976) jasno pokazuje perom na svoje uzore. Kao svršena prvostupnica Američke civilizacije sa sveučilišta Brown, radila je kao novinarka Entertaiment Weeklyja, te potom pisala scenarije za TV- seriju “U sedmom nebu”. Junakinja njenog prvog romana, koji je postao hit TV-serijom Lifetimea i Netflixa (!), dakle Beck studira na tom istom sveučilištu.
U svom narativu, antijunak Joe vrši i popisuje ubojstva (Benjamin - Benji, Candace, Peach, pa ostali nepoznati?). Njegova napetica ili tekst traje do pred kraj romana. Takva ispovijed, ili ljubavni dnevnik ubojice, bio je veliki rizik za Kepnes. Pomogla je odluka da “Salingerovu” naraciju usredišti na zločinu. I uspjela je, dajući ispovjednoj podvrsti krimića samosvojni “štih”. Za razliku od akcijskog ispovjednog krimića, recimo Spillaneova (1918 - 2006), inzistira na tzv. istinitim pričama, preuzetim iz života. Stari Mike Hammer nosio je snagu u šaci i gaćama, a Joe izvrsno piše, iako je, pa serijski ubojica.
I Joe je vješti ljubavnik, što je pokazao u usputnoj vezi s Karen Minty. U prvom seksualnom kontaktu s Beck bio je kratak. Ali, to će nadoknaditi u 41., odnosno 42. poglavlju. “Prvih osam zajedničkih dana najbolji su mi u životu. Nosiš divovske, mekane ogrtače iz Ritz-Carltona. Pričaš mi zamršenu priču o tome kako si ih ukrala s Lynn i Chanom. Obožavam to što obožavaš pričati priče. Nikako ne možeš znati da znam da si ih ukrala u Peachinoj kući”, piše Joe. Hoće li se izvući sa svojim ubojstvima, ili će nekažnjeno “koknuti” Nickyja i još ponekog. Ne smijem to reći.
Teško je vjerovati da se u jednom bestseleru toliko piše o američkoj književnosti i njenoj tradiciji, kao što to radi Joe, u ime Kepnes. On je napustio srednju školu, da bi se posvetio knjižarstvu i čitanju. Tako razotkriva laži visokoobrazovanih, fakultetskih “kadrova”. U tome ima mazohizma, da ne velim samokritike. Pomoću Goldberga Kepnes prigovara ispraznosti vlastitog životnog puta, uopće čeljadi s najboljih faksova. Ali, nije riječ samo o šupljem ali najskupljem obrazovanju na sjevernoameričkom tlu, samo o njegovoj kritici.
Roman je, ujedno socijalna kritika bogatog sloja, o kome se više ne govori kao o bogatoj ili višoj srednjoj klasi - smrt srednje klase oglasio je New York Times pred više godina. To je nasljednička klasa, obuzeta sticanjem novog bogatstva, takoreći Trumpova. Dvije Joeove žrtve dolaze iz nje, iz velikih vila i stanova. Benji promovira svoju Home-sodu, a Peach razmišlja i troši, kupajući se u obiteljskoj vili na Rhode Islandu. Njima nasuprot, i Beck i Joe dolaze iz siromašne klase; ona taji oca, kratko radi kod Joea.
Njegovo prvo ubojstvo smišljeno je kao ptica-rugalica američkom snu. Joe zatvara Benjamina, u koga je Beck zaljubljena, u podrumu Mooneyeve knjižare, koju vodi, u kavez u kome su zaključane rijetke knjige, uglavnom prva izdanja s potpisima autora, od kojih svaka vrijedi bar nekoliko tisuća dolara. Ubije ga podvaljujući mu kikiriki, na koji je alergičan. Prije smrti polaže testove iz književnosti, pokazujući totalno neznanje. Za Benjija su čitali drugi. Samo je otišao po diplomu.
Zgodno je kad hrvatski izdavač, Stilus, citira pohvalu klasičnog Stephena Kinga, kome je “Ti” “hipnotično i zastrašujuće” štivo. Njegova je pohvala, zacijelo dirljiva autorici. King, naime ima ulogu u romanu. Pripovjedač a zločinac Joe prvenstveno je knjižar, pa opisuje knjižno tržište. “Nitko više ne kupuje tiskane knjige”, govori Joe jednom kupcu Kingovog novog romana, pa dodaje: “Osim kad je riječ o Stephenu Kingu”. Tri stranice dalje, svom pomoćniku kaže da “može zatvoriti” kad mu nestane primjeraka tog autora, jer “večeras prodajemo samo njega”.
Usput, da li je Kepnes mogla postati književno uspješna autorica kao Emma Cline (r. 1989), koja je objavila “Djevojke” 2016., kada i Kepnes nastavak “Ti” - pod naslovom “Skrivena tijela” - samo da je nije zanimao tržišni uspjeh? Kako god bilo, čini se da nastupaju mlade američke spisateljice.
Cline se bavila Mansonovim djevojkama, a Kepnes sastavila camp-krimić, kako bi ga prozvala Susan Sontag. Popis knjiga i filmova koje je Joseph Goldberg spomenuo obaseže lijepi broj jedinica. Na prvoj stranici “Ti” pojavljuje se Natalie Portman, na drugoj Faulkner i Dan Brown, na petoj Dario Argento, Quentin Tarantino i Meg Ryan, pa Woody Allen, Jonathan Franzen itd. Indeks slavnih ovoga romana broji stotinjak imena. Ali, to nije smetalo čitatelje. Ili su načitani i nagledani, ili postupaju kao kupci u Kepnesinoj romanesknoj knjižari. Kupuju Kinga, a ne čitaju ga. Zato što ga treba “imati”. Svejedno, krimić “Ti” treba čitati s jezom koju proizvodi činjenica da se čovjekovo zlo služi istim resursima kao i dobro.