Legenda talijanske i europske kulturne, književne i intelektualne scene Dacia Maraini, oduševila je publiku na 31. Sa(n)jma knjige u Istri koji se u Puli održava do 7. prosinca, izvijestili su sa Sajma.
"Godine 1950. i 1960. prošle su u eksploziji kulture i književnosti. Bile su to godine u kojima je prekinuta duga tradicija fašizma i cenzure u Italiji kada su bile nepoželjne i Kafkine knjige i djela Dostojevskog, a kojima se tada ponovno otvara prostor. Pojavili su se mnogi važni pisci – Elsa Morante, Alberto Moravia, Pier Paolo Pasolini, Giorgio Bassani, Italo Calvino, Leonardo Sciascia, Carlo Emilio Gadda… Sretna sam što sam upoznala i živjela s najvećim književnicima i pjesnicima.", kazala je Maraini na Doručku s autorom osmog dana 31. Sa(n)jma knjige u Istri, a kojeg je vodio Aljoša Pužar.
Kako se navodi u priopćenju, osim po idejama slobode i nonkonformizma, koje Dacia Maraini cijeli svoj život zastupa, kao i njezinoj jednostavnosti, ljudskosti i poetici pripovijedanja, ovaj, inače drugi dolazak velike autorice na pulski Sa(n)jam ostat će zapamćen i po snažnim emocijama publike koja joj je u znak zahvalnosti uputila najduži i najsrčaniji pljesak u sajamskoj povijesti.
"Kažu da se zaljubljujemo u one ljude koji znaju dobro raditi ono što volimo.", kazala je Maraini na pitanje o svom odnosu s Albertom Moraviom u kojeg je bila snažno zaljubljena, a bili su životni partneri više od 20 godina, i dodala da je Moravia bio divan književnik, s iznimnim talentom za pripovijedanje, nije htio podučavati, volio je slušati, a zanimao ga je i feminizam. "Bilo je to vrijeme velike euforije i kreativnosti, a sada živimo u vremenu regresije.", zaključila je Maraini. Umjetnica koja predstavlja i jedan od najsnažnijih europskih glasova feminističkog pokreta, Dacia Maraini govorila je i o osnivanju svog Teatra Maddalena kojim su upravljale i u kojem su stvarale žene, i ukazala na njegovu važnost u davanju glasa ženama na pozornici i ženskim likovima, a bio je to prostor u kojem se kroz kazališnu umjetnost ukazivalo na nepravde koje su žene trpjele kroz stoljeća.
"Teatar je simboličan. Teatar je izravno povezan s čovjekom, kroz njega se propitujemo o tajnama života, smrti i božanstvu, za razliku od romana koji je više vezan uz društvo.", kazala je, između ostalog Dacia Maraini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....