Gurajući tačke u koje je ubacio njegovu dobro poznatu harmoniku, stavio je među primjerak svake knjige koju je ikad napisao, tako je Damir Karakaš prije koji dan s trajekta kroz mjesto Sali prošetao do tvornice ribljih konzervi na Dugom otoku. Lako je zamisliti kakvu je pažnju izazvao hodajući ondje usred studenog, u doba kad se tamo malo što događa.
Pisca nisu dočekali s crvenim tepihom, već je duhoviti lokalni knjižničar Ante Mihić u tačke umetnuo crveni stolnjak, pa na njega naslagao Karakaševe knjige, da gost vidi koliko mu se raduju.
Pred tvornicom je Karakaš harmoniku zabacio o koščata ramena, pa s glumcem Nikšom Marinovićem, koji je ponio gitaru, zasvirao. Tako su, glasno i veselo, ušli u tvornicu Mardešić.
Na licima filipinskih i nepalskih radnika koji u tvornici čine 70% zaposlenih malo je reći da se čitalo iznenađenje.
"Ma, bilo je k‘o u filmu! Mi u tvorničkom pogonu, riba se vrti po tvorničkim trakama, konzerve se pakuju, a ja drmam na harmonici ličko kolo. Jedan šmrkom pere, drugi sardine vadi, stroj radi, a oni počeli skakati u kolo i plesati k‘o da su u Lici, a ne na Filipinima rasli. Uzeo ih ritam, vidiš da su ljudi svugdje isti! Ti ljudi su bili sretni jer su vidjeli da je nekome ovdje do njih stalo.
Da je netko ušao sa strane rekao bi da se snima neki film.
Filipinci i Nepalci podsjetili su me na moje Ličane, vidiš da su to ljudi koji ne zabušavaju, nećeš njih naći da bulje u mobitel. To su jako vrijedni ljudi.", iskreno će Karakaš.
Svirali na trajektu
Nije glazba jedino što su donijeli sa sobom.
Dok su Karakaš i Nikša Marinović glazbom stvorili atmosferu povjerenja i veselja, osnivačice platforme za audioknjige, book&zvook, Ljubica Letinić i Lana Deban radnicima su podijelile kodove za audioknjige, darovale im da mogu slušati knjige.
Podsjetilo me to na nekadašnju praksu, kad su u velikim tvornicama za doba socijalizma gostovali pisci. Dragutin Tadijanović je, recimo, dolazio čitati radnicima Đure Đakovića. U ta vremena to je bilo uobičajeno. Danas teško i prispodobivo.
Pažnju su ovi ljudi, treba li i spominjati, privukli već na trajektu, ploveći od Zadra put Sali. Jer, i tamo su Karakaš i Marinović izvukli instrumente, krenuli svirati.
Ono malo putnika što ih je bilo na trajektu okupilo se oko njih. "Svašta smo svirali, Nikša je, za razliku od mene, majstor. On čak i odlično pjeva. Nikša je svirao i neke brazilske stvari.
A ja k‘o ja - sviram lički repertoar i francuske šansone.", Karakaš će. Na trajektu se zatekla trogodišnja djevojčica, znatiželjna, molila ga je da joj dade harmoniku, da proba. "Dao sam joj da tipka, možda je trajno zainteresira, a možda će joj samo ostati lijepa uspomena.", razmišlja.
I dok svi idu u Zagreb, na Interliber, book&zvook otišao je među radničku klasu, strane radnike i zimi uvijek zaboravljene otočane, njima ponudio - književnost.
"Lani smo osvijestili da audioknjigama moramo naći prikladan model promocije, a da je Velesajam kriva adresa za to. Iako smo imale namjeru izlagati na Interliberu, među ostalim izdavačima, nećemo to raditi dok Interliber gaji profil samo prodajnog sajma.
I mi prodajemo knjige, korisnicima kroz našu book&zvook aplikaciju i knjižnicama kroz digitalni sustav Zaki, ipak najveći domaći sajam knjiga nije naš kontekst, mi s našim nevidljivim knjigama pripadamo nekoj drugoj ideji.", kazuje Ljubica Letinić koja uz Lanu Deban stoji iza platforme book&zvook.
U mjestu Sali možda je i najpoznatija knjižnica na našim otocima, prvenstveno zahvaljujući desetljećima entuzijazma Ante Mihić
Knjige ovdje mogu posuđivati i turisti.
Imaju oko 150 članova, do sad su kod njih knjige posuđivali ljudi iz, bilježi Mihić, 220 gradova i mjesta sa svih kontinenata osim Antarktike, "možda će nam u budućnosti u knjižnicu doći i neki pingvinčić.
Jedan put su došli neki Nijemci i rekli da ne mogu vratiti odmah knjigu, rekao sam ‘Ponesite, pa kad pročitate pošaljite nazad. Ti su ljudi druge godine došli s dva paketa knjiga, jer ih je oduševilo to povjerenje koje smo im pokazali. Redovito nam posuđene knjige poštom šalju turisti iz Ljubljane, Beograda, sa svih strana."
Knjižnicu vodi od 1988., otkad se na otok vratio nakon što je završio studij teologije i bibliotekarstva.
Kad je došao u knjižnicu imali su, pamti, par stotina knjiga, danas ih je 21 000. Tu 640 stanovnika mjesta, koliko ih je zimi ovdje mogu naći baš svašta za čitati i pročitati. Knjižnica je i zimi otvorena svaki dan, i radi dvokratno. "Sve to funkcionira zahvaljujući i trudu i volji moje kolegice Roberte Karinja Raljević.", govori Mihić.
"Skok na Dugi otok van sezone je skok u drugi jezik, pa i kulturu, i to ne samo zbog stranih radnika kojih u tvornici ribljih konzervi u Salima čine većinu. Isprva to nismo ni znale,
mislile smo osim domaćih hitova poput Karakaševe "Proslave", Novakovog "Slučaja vlastite pogibelji" ili Pavičićevih "Žigica", radnicima pokloniti najviše knjiga naše čakavske edicije, ali smo se revidirale. Knjižničar Ante Mihić nas je upozorio da ćemo protokolarni dio programa u tvornici morati prevoditi na engleski, pa smo tu kutiju knjiga za tvornicu Mardešić napunile i našim engleskim izdanjima, audioknjigama domaćih pisaca koje smo snimili za globalno tržište. A globalno tržište je usred Dugog otoka!"
Gdje bi voljele u skoroj ili daljoj budućnosti ponovo napraviti Audioliber?
"Ne znam, držite nam fige da smislimo nešto dobro. No, prije toga moramo u London. U ožujku na Londonskom sajmu knjiga predstavljamo domaću književnost i book&zvook kao projekt. Ondje dijelimo sajamski otok s tvrtkom Eleven Labs, prekoputa nas je Audible, u taj se okvir znatno lakše ugrađujemo."
Od kud ideja da uoči Interlibera, na kojeg je uperena pažnja i čitatelja i izdavača, oni organiziraju posve originalan - Audioliber, audioknjige donesu na otok u studenom, i to među u tvornicu, među životom umorne ljude koji teško da bi inače našli i novca i vremena za dokolicu knjige?
"Bljesnulo je kao zgodno rješenje za ovu našu stvar, jer tom jednom gestom puno toga kažemo; volim ta rječita i višefunkcionalna rješenja, neku mentalnu kinetiku, trag igre u svoj ozbiljnosti kojom pristupamo tome što radimo. Osim toga, mi smo kulturni mikro startup, naše su mogućnosti skučene i zato s malo moramo postići snažan učinak, moramo izvesti nešto efektno, što će imati odjeka. A s jekama smo mi doma (hahaha) Osim toga, sentimentalni smo prema otocima, periferiji, izdvojenosti, a naše knjige nam omogućuju da to ne budemo samo deklarativno. One dosežu upravo donde, pa i dalje od toga, one prelaze fizička ograničenja, tako nevidljive prođu i administrativne i granice ovih naših jezika. Dotaknu čak i samoću i nemir, što je lišeno svake patetike, jer o tome govore brojke - puno se sluša noću. Audioknjiga je zbog svoje prirode sinonim digitalne i kulturne dostupnosti. I svi imamo na nju pravo, neovisno o tome gdje smo i kojim se poslom bavimo. Zašto neka rutina ne bi dobila osvježenje? Audioknjga je predah koji radnika na traci ili kontrolnog inženjera neće odvojiti od posla, ali ga može učiniti zadovoljnijim. Svaki menadžer koji na agendi ima i zadovoljstvo radnika, a dobro ga je imati ako ništa zato što ono povećava učinkovitost, znat će o čemu govorim.", dalje će Ljubica Letinić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....