ZAGREB - Britanski pisac Alan Bennett lijepo se snašao, kad je u svom proslavljenom dramskom tekstu “Kafka’s Dick” (1986.) srž životne tragedije židovsko-njemačko-praškog pisca objasnio turobnom tajnom niske genitalne obdarenosti, kojom ga je otac pred zgranutim životopiscima mogao ucjenjivati još i iz mračna groba.
Mi Hrvati, kojima umišljena uljuđenost podjednako brani i samu pomisao na prostakluk ili humor, preveli bismo naslov tog djelca, ukoliko bismo ga zgađeni uopće prevodili, kao “Kafkin k…”, ili malo slobodnije “Kafkin K.”.
I eto nas već u žarištu problema: Kako, naime, prevoditi bilo što vezano uz Kafku, a da poput K.-a ne odemo u k… ili kakvu drugu zloguku aliteraciju (nota bene: u piščevu prezimenu suglasnik k pojavljuje se čak dvaput!). A kako tek...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....