Tlapnja o bezuvjetnoj ljubavi nanosi mnogo boli. Mnogi ju ne prežive. U idealnom slučaju bezuvjetnu ljubav trebao bi pružiti bog, ali u našoj kršćanskoj tradiciji ni toga nema: taj Bog okrutni je patrijarh koji nas kažnjava i za misao nemilu mu, nekmoli djela. Da bi se bezuvjetno voljelo, uvjet je savršenstvo. Dakle, ako nas ni Bog ne voli kad mu nismo po volji, kako će krhko i grešno ljudsko biće? Nikako. Zato je ta tlapnja opasna: nesvjesno je pokupimo, pounutrimo, gradimo život na očekivanjima od drugih, drugi grade život na očekivanjima od nas – i naposljetku sve se uruši u razočaranjima i čemeru. Nitko nije kriv: dali smo što smo mogli, nisu nam rekli da ljubav koja se podrazumijeva traži dodatne napore i odricanja od sebe.
A riječ je ovdje o roditeljskoj ljuba...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....