Kada je T. S. Eliot proricao skori dan od koga će se knjige pisati iz drugih knjiga nije ni slutio da će se pisati i “iz” drugih medija, kakvi su film, televizija itd. “Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu” I-III. Ransoma Riggsa (r. 1979) potvrda je tome: izvorni bestseler koji se temelji na popularnim motivima raznih medija.
Recimo da je prvi medij književnost, odnosno Carollova “Alice u zemlji čudesa” i čudesna “rupa” kroz koju je ta djevojčica upala potrčavši za čudesnim zecom. Riggsov junak Jacob Portman potrčao je, međutim, za jednom lijepom djevojčicom, za Emmom, te dospio u neki tunel, odnosno humak, i propao u drugi svijet; našao se “u petlji”, odnosno svijetu gospođice Peregrine, ili u jednom “zamrznutom” danu, 3. rujnu 1940.
A koliko je balavac bio načitan i nagledan, iako je imao tek 16 godina, svjedoči usporedba - sva tri romana napisana su u prvom licu, iz njegove perspektive - koju je sročio nakon gledanja djedovih fotografija: “Kao da te fotografije već nisu dovoljno bizarne, posljednje dvije izgledale su kao da su ispale iz noćnih mora Davida Lyncha” (str. 43, I). Međutim, nije Lynch odlučio raditi Riggsove romane, već Tim Burton.
Dakle, režiser koji je znan po čudnovatom i čudovišnom, a snimio je i spomenutu “Alice”. Njegov, i Riggsov, “Dom gospođice Peregrine” ima američku premijeru prekosutra. No, hrvatski filmski kritičar Nenad Polimac već ga je pogledao i usporedio s blockbusterom “X-Men”. Mjenjoliki u filmskom “Domu”, očito, igraju važnu ulogu. A mene su pak, “pročitani” iz romana s New York Timesove liste bestselera za dječju knjigu, podsjetili na TV seriju “Star Trek”.
Nimalo slučajno, pisac Riggs kolebao se kao tinejdžer između književnosti i filma, te pohađao za to potrebne kolegije na sveučilištu, kako bi se, naposljetku, smirio “na” fotografiji. Iz želje da objavi knjigu starih fotografija s popratnim esejem stvorio je “Dom”, a na prijedlog svog urednika. Naposljetku, Riggs se predstavlja kao filmski režiser, fotograf i pisac. Fotografije su odigrale presudnu ulogu u postanku njegova “Doma”. Na njima su, doista, neobična djeca - jednim dijelom to su foto-montaže - koju je piščeva riječ i mašta oživjela i ostavila sastavnim dijelom “teksta”, odnosno njegovih knjiga. “Knjižnicu duša”, zasad treći i posljednji nastavak “Doma”, zagrebački je Lumen objavio baš “za” premijeru filma. (Drugi dio trilogije zove se “Šuplji grad”, ili London.)
Naslovna gospođica Peregrine bila bi u prijevodu: Sivi-sokol, što i jest oblik koji gdjekad preuzima, oblik ptice. Njen dom za djecu-izbjeglice nalazi se na otočiću Cairnholm, nadomak obale Welsa. Protagonist Jacob Portman, inače stanovnik “vukojebine” na Floridi, onamo dolazi slijedeći posljednje riječi svog nesretno preminulog djeda. A djed je, podrijetlom Poljak, ondje živio uoči Drugog svjetskog rata.
Kako je Jacob jedan od nasljednika unosnog lanca drogerija, Smart Aid, doputovao je na Cairnholm u pratnji oca, koji se iz dosade bavio ornitologijom. I tek tu je doznao da su njemački avioni uništili dom gospođice Peregrine i ubili njenu dječicu, i to navedenog nadnevka. Ruševan i napušten, usred močvare i magle, dom je, jednostavno, oživio, skupa sa svojim stanovnicima, kada je mali Portman upao u vremensku rupu ili davni rujan. (U našu suvremenost vratit će se istim putem, kroz rečeni tunel.)
Ransom Riggs
Za pisca Riggsa najteži je bio zadatak iz uvjerljivosti, trebalo je “posvojiti” spomenute i druge ambleme masovne kulture. I dodati im nove. U tome je, zacijelo, uspio kako bi se njegove knjige našle među bestselerima New York Timesa. U “Kradljivcu duša”, osokoljen uspjehom prva dva nastavka, Riggs vodi radnju već podosta filmski, pa otvara roman bitkom koju su Jacob i Emma (Bloom!) počeli da bi spasili čudnovatog Sergeja, i sebe, od naoružanih Stvorova: a to su “praznodusi koji su proždrli dovoljno čudnovatih”.(Praznoduh je pak “čudovišni bivši čudnovati koji gladuje za dušama bivše braće”. Za mjenjolike, “predstavnike čudovišnosti koji mijenjaju oblik”, Riggs koristi imenicu “ymbryn”. “Petlja” je, da ponovim, “ograničen prostor u kojemu se neprekidno ponavlja jedan te isti dan”, a “čudnovati” (peculiar) su “skriveni ogranak svake vrste, ljudske ili životinjske, obdaren - i uklet - nadnaravnim sposobnostima”.)
Glavni lik Jacob Portman, za razliku od Emme i “psa koji govori”, a zove se Adison MacHenry, jedini može vidjeti nevidljive stvorove. Drugim riječima, u ovoj fantasy-trilogiji sve je moguće, i sve prolazi. No, pitanje je hoće li profit odvesti filmaše i pisca dalje; prvi su mu isplatili milijun dolara za djelo. No, toliko i vrijedi onaj koji jamči zabavu svakom tko pristane na konvencije žanra.