Poput Perzeja, koji je sačuvao škrinju u kojoj je s majkom Dajanom bio bačen u more i poslije u njoj čuvao razne stvarce za utjehu u teška vremena, tako i Vladimir Jankovski "škrinju" romana puni likovima koje ne samo da skuplja, nego i čisti, dotjeruje, restaurira za potrebe priče. Poput nekih njegovih junaka koji stvarce skupljaju na buvljacima ili putovanjima, ali moguća su i drugačija skupljanja: priče ljudi o samima sebi – po mogućnosti u jednoj rečenici, "otpad ljubavnih veza", "žrtve vlastite poetike", življenje paralelnih života, "iskustvo tišine", izjave ljudi što bi željeli učiniti posljednjeg dana života ili pak važni trenuci života na samrti…
Na stranu sad Perzej, mrzak mi počinitelj femicida, riječ je o skupljanju,...