Kvadratura

Dragan Jurak: Sviđa mi se što sam za svaku od dvanaest pjesama u knjizi dobio osam tisuća kuna

Dragan Jurak je književni i filmski kritičar

 Ivan Posavec/
Isplati se pisati pjesme, kaže ovaj književni kritičar i autor koji je dobitnik V.B.Z.-ove nagrade za roman "Peléov priručnik"

Kako je to kada književni kritičar objavi knjigu - i to fikcije - i sam bude izložen kritici? To je pitanje koje se valjda prvo nameće u slučaju Dragana Juraka, dobro poznatog književnog i filmskog kritičara koji je friški dobitnik V.B.Z.-ove književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2022.

"Ništa izvan uobičajenog voznog reda. Pa, kod nas su većina književnih kritičara pisci i obrnuto, većina pisaca piše sve vrste kritike. Kritika otvara komunikacijske kanale i trenutačno guštam u tome kako su kolege pročitali roman. Povremeno mi se i čini da su virili preko ramena dok sam pisao. Lako za kritičare, glavno da familija ne čita", kaže Jurak koji je za svoj roman "Peléov priručnik" nagrađen, osim objavljivanjem knjige, i novčanom nagradom od 100.000 kuna.

"Sviđa mi se ideja da sam za svaku od dvanaestak pjesama objavljenih u knjizi dobio oko osam tisuća kuna. Reklo bi se, isplati se pisati pjesme", kaže ovaj uvijek duhovit autor čiji je nevelik roman vrlo postmoderno štivo - miks je svega i svačega i propituje samo pisanje kao takvo. Zar postmoderna odavno nije ispala iz mode?

"Svako malo netko kaže da se postmoderna vratila u modu. Sad zbog nekog filma, sad zbog neke knjige. Isto je i s modernom. Mislim da moderna i postmoderna nisu nikamo niti otišle. Ne može se samo tako izaći iz epohe. Imamo raspad posljednjeg europskog imperija i prijetnju ‘male‘ nuklearne bombe, nismo u renesansi: čini mi se da smo još uvijek u postmoderni."

U romanu se često spominje i ruski pisac Viktor Pelevin, a na jednom mjestu citira gotovo cijelu kiticu Bowiejeve pjesme "Five Years". Koliko su ta dva autora važna u Jurakovu kanonu?

"‘Five Years‘ sam prvi put preslušao na koljenima, klečeći ispred gramofona. Otad se vidim tako svaki put kad negdje čujem stih ‘we had five years left to cry in‘: u autu, na dječjem rođendanu, na dočeku Nove godine. S Pelevinom nemam tako dramatičan odnos. Uklapao mi se u priču, što se kaže, i likom i djelom. A i Bowie i Pelevin uklapali su mi se u ideju radikalne citatnosti... Eto nas u tri koraka opet u postmoderni."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. siječanj 2023 22:28