Odavno nisam čuo nekoga tko ide na posao, govoreći: “Idem rabotati”. Ali, to je postojeća riječ iz 60-ih godina XX. stoljeća. Vrlo je bliska češkoj “raboti”, od koje su braća Josef i Karel Čapek smislili “rabotnika”, koji je prepustio mjesto “robotu”.
I tako je taj staroslavenski i češki izraz za “teški, prisilni rad”, uključujući kmetski, postao simbol postatomskog vremena, jedina riječ koja opisuje mehaničkog radnika, “robota”, od Japana pa do svemira. Karelu Čapeku i njegovoj drami “Rossumovi Univerzalni Roboti” ili R. U. R. (Artikulacije, preveo Matija Ivačić) osigurala je globalnu i trajnu slavu.
Ali, uopće nisam krivo zabrazdio. Staroslavenski i južnoslavenski jezici bili su bliži u XVI. i XVII. stoljeću. Zato sam mogao u “Peterojezičnom rječniku” Fausta Vrančića (Venecija, 1595). pronaći pod glagolom “Laborare” ekvivalent u dalmatinskom: “Rabiti”.
U ovom, suženom pogledu mnogo je izdašniji leksikograf Petar Loderecker sa svojim “Sedmerojezičnim rječnikom” (Prag, 1605). I možda stoga što je objavljen u domovini Karela Čapeka. Tu su, u stupcu dalmatinskog jezika navedene riječi: rabota (operatio) i već spomenuti rabotnik (operarius). Ukratko, mogao je Dalmatinac stvoriti “robota”, ali nije.
“Robot” je danas bilo koji stroj kojim se upravlja automatski a koji obavlja čovjekov posao. Nužno ne mora podsjećati na ljudska bića pojavnošću, jednako kao što ne mora obavljati svoju funkciju na “ljudski način”. “Robotika” je pak grana inženjerstva i strojarstva koja se bavi konstruiranjem, dizajniranjem i funkcioniranjem robota.
Ovu riječ stvorio je drugi pisac, Isaac Asimov, u znanstveno-fantastičnoj pripovijesti “Runaround” (1942). U njoj su sadržana Tri zakona robotike.
Ali, vraćam se genijalnom Karelu Čapeku (1890 - 1938) i spomenutoj drami s kojom je sve počelo, pa i cijela hollywoodska produkcija o robotima svih mogućih vrsta.
R. U. R., “kolektivna drama u tri čina s uvodnom komedijom”, napisana je 1920., a izvedena godinu kasnije. Radnju pokreće Helena Glory, kćerka predsjednika, koja dolazi na otok na kome znanstvenici Rossumovih Univerzalnih Robota proizvode robote. Ona želi pogledati proizvodnju i saznati štogod o robotima. U nju se zaljube svi živi, na čelu s glavnim direktorom Harryjem Dominom.
Gospođica Glory (Slava?) prelijepa je i jednako fatalna kao pjevačica Emilia Marty u “imovinsko-pravnoj” komediji u tri čina “s promjenom”: “Slučaj Makropulos”, koja s R. U. R-om sačinjava ovu sjajnu knjigu. Žena je izvor ljubavi i sreće, sažetak ljepote i neopisive neizvjesnosti. Napokon, najveća nevolja pogađa inženjere robota, da parafraziram Ždanova, onda kada bivša gospođica Helena, a deset godina kasnije gospođa Domin spali Rossumove rukopise.
To su, praktično upute po kojima stručnjaci “grade”, tj. proizvode milijune robota radnika, ratnika, moreplovaca, žena itd. Rosssumov robot je u osnovi antropomorfan, po svemu sliči čovjeku, međutim ne osjeća bol. I nema duše, kao što bi to željela gđa. Domin.
U trenu kada su roboti podizali revolucionarnu pobunu, a njihovi se tvorci plašili za goli život, Helena Domin rođ. Glory priznaje da je našla suradnika u doktoru Gallu, “predstojniku fiziološkog i istraživačkog odjela” naslovne tvornice. “Promijenio sam karakter Robota. Promijenio sam njihovu proizvodnju. Točnije, samo neke tjelesne stepenice, razumijete? Prije svega – prije svega njihovu – iritabilnost”, ispovijeda se dr. Gall u tim časovima, koji odlučuju o životu i smrti čovječanstva.
Kolega Fabry pita ga: “A kakve to ima veze s ustankom Robota?”. Kolega Gall mu objašnjava: “Oh, ima veze, itekako ima. Prestali su biti strojevi. Čujete li, svjesni su svoje nadmoći i mrze nas. Mrze sve što je ljudsko. Sudite mi”. I Gall dodaje: “Bio je to moj osobni eksperiment.”
Brani ga predsjednička kći a supruga glavnog direktora Domina: “Učinio je to samo zato što sam ja to željela.” Molila ga je da Robotima da dušu, upravo što je namjeravala u Predigri. Ispunila je svoju misiju. Očito je, čovjekolikog robota od čovjeka razlikuje upravo to: duša. A kada je zadobije pravednički se razgnjevi na čovjeka i njegov rod, koji ga iskorištava i ugnjetava da bi ludovao i plandovao.
Dijalozi o posljedicama, poklapaju se s traganjem za uzrocima ustanka robota, koje Čapek piše s velikim početnim slovom. Na pitanje koliko je robota preinačio, dr. Gall odgovara: nekoliko stotina. Kolege zaključuju (Busman) da na milijun “dobrih starih” dolazi jedan preinačeni robot. Praktički, ovo znači da cijela priča “ne može biti od neke naročite važnosti”.
Zato jedan od znanstvenika iznalazi uzrok pobuni u broju: “Napravili smo previše Robota.” U želji da olakšaju posao čovjeku i smanje cijenu rada. Bila je to i ostala, čini se do danas težnja profitera. No, roboti pobiju čovječanstvo, posljednji čovjek za treći čin drame ostaje “bauštelac”, građevinar Alquist, “šef gradnje” u tvornici.
Glavni direktor Domin ovako opisuje parabolu znanja: “Domin (okrene se prema kaminu): Dakle, ovo ovdje - bio je najveći trijumf ljudskog duha, momci. Ovaj pepeo. (Razgrne ga nogom.) Što sada?” Atomska bomba, Drugi svjetski rat, Holokaust. Karel Čapek jedan je od pisaca proroka, u njegovu se dramu mogu smjestiti horde iz “Gospodara prstenova” i najnoviji roboti koji će u sutrašnjim vijestima pokazati superiornost znanstvenog uma i ljudskog duha.
Na kraju, Helena Domin Glory spalila je Rossumove papire zato što su se prestala rađati djeca, i to zato “što se radi toliko Robota”. Gorući problem nataliteta bio je jedan od mnogih kojima se Čapek pozabavio u ovom djelu.