I da baš ništa ne znam o Orhanu Pamuku, da je tek anonimni mi stranac, nekako sam sigurna da bih, komunicirajući s njime za vrijeme i oko ovog intervjua, pomislila da je - nešto “čudno” u njegovoj glavi. Globalno slavan pripovjedač, jedini turski književni nobelovac, profesor na njujorškoj Columbiji, nosi u sebi rafiniranu prostodušnost koja je tek ponešto nalik jednostavnosti i otvorenosti čestoj u onih ljudi iskreno zainteresiranih za druge i svijet oko njih. O tome će nešto i sam reći u ovom intervjuu, interpretirajući to na neki svoj način.
I dobro da je kazao, jer da nije, ovo gore bila bi hrabra opservacija, uzmemo li u obzir da je razgovor koji slijedi vođen telefonom, autora ni ovom prilikom, niti nekom prijašnjom, nisam srela. Makar je Pamuk imao želju govor...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....