RAZGOVARALA KARMELA DEVČIĆ

EKSKLUZIVNI INTERVJU S NOBELOVCEM ORHANOM PAMUKOM: 'Moj najveći strah vezan je uz budućnost Turske. Ali nedostatak demokracije nije posljedica Islama'

 Goran Šebelić/CROPIX
Da sam htio imati sretniji život, trebao sam ostati kući, možda čak nikada ne početi pisati romane, vježbati skromnost, biti površniji
Da sam htio imati sretniji život, trebao sam ostati kući, možda čak nikada ne početi pisati romane, vježbati skromnost, biti površniji
da baš ništa ne znam o Orhanu Pamuku, da je tek anonimni mi stranac, nekako sam sigurna da bih, komunicirajući s njime za vrijeme i oko ovog intervjua, pomislila da je - nešto “čudno” u njegovoj glavi. Globalno slavan pripovjedač, jedini turski književni nobelovac, profesor na njujorškoj Columbiji, nosi u sebi rafiniranu prostodušnost koja je tek ponešto nalik jednostavnosti i otvorenosti čestoj u onih ljudi iskreno zainteresiranih za druge i svijet oko njih. O tome će nešto i sam reći u ovom intervjuu, interpretirajući to na neki svoj način. I dobro da je kazao, jer da nije, ovo gore bila bi hrabra opservacija, uzmemo li u obzir da je razgovor koji slijedi vođen telefonom, autora ni ovom prilikom, niti nekom prijašnjom, nisam srela. Makar je Pamuk imao želju govoriti i za hrvatske čitatelje dok je u ponedjeljak i utorak boravio u Beogradu i Novom Sadu, do našeg susreta, tako se dogodilo mimo njegove volje, ipak nije došlo. I premda ponajmanje tome “kriv”, u njegovoj je isprici bilo više od kurtoazne ljubaznosti. Na trenutke se energični Pamuk doima gotovo djetinje iskrenim čovjekom, jednim od onih koji, što bi se reklo, “dušu nose na dlanu”.

I da baš ništa ne znam o Orhanu Pamuku, da je tek anonimni mi stranac, nekako sam sigurna da bih, komunicirajući s njime za vrijeme i oko ovog intervjua, pomislila da je - nešto “čudno” u njegovoj glavi. Globalno slavan pripovjedač, jedini turski književni nobelovac, profesor na njujorškoj Columbiji, nosi u sebi rafiniranu prostodušnost koja je tek ponešto nalik jednostavnosti i otvorenosti čestoj u onih ljudi iskreno zainteresiranih za druge i svijet oko njih. O tome će nešto i sam reći u ovom intervjuu, interpretirajući to na neki svoj način.

I dobro da je kazao, jer da nije, ovo gore bila bi hrabra opservacija, uzmemo li u obzir da je razgovor koji slijedi vođen telefonom, autora ni ovom prilikom, niti nekom prijašnjom, nisam srela. Makar je Pamuk imao želju govor...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. lipanj 2026 20:20