Bogdan Radica (1904 – 1994) pripadao je esejistima koji bi propisivali piscima što i kako treba pisati.
U tom pogledu, uostalom, nije bio “nevin” ni sam Miroslav Krleža, koji je Rilkeu, primjerice, spočitavao kako treba živjeti. Pa prigovarao zato što gostuje po velikaškim dvorovima. Ali opet, “Fric” je volio i prevodio njegove elegije.
U knjizi “Živjeti - doživjeti” (prir. Božidar Petrač, DHK) zanimljiv mi je dio posvećen upravo Krleži, od “Otvorenog pisma M. K.” do teksta “Krleža: Post mortem” (87 – 167). U mnogočemu ovi se tekstovi poklapaju.
U osnovi, Bogdan Radica je tražio od Krleže da podigne svoj glas i javno progovori za hrvatsku stvar. Vrlo konkretno: zašto se bard nije založio za stradale pisce i javne ličnosti poslije Hrvatskog proljeća? Ka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....