RASTU IZ GODINE U GODINU

FOTO: FESTIVAL EUROPSKE KRATKE PRIČE NADMAŠIO SAM SEBE 'Kad se samo sjetim prvog izdanja, odaziv je bio nikakav. Ali postojala je strašna energija...'

Festival europske kratke priče
 CROPIX
 

Festival europske kratke priče nadmašio je sam sebe, pa se već nekoliko godina bogatom programu pridružuju autori i autorice nastanjeni izvan europskog kontinenta. Ove je godine među brojnim autorima u Hrvatsku stigao i Antonio Ortuño, ponajbolji meksički pisac srednje generacije i dobitnik više prestižnih nagrada. Na njegovim se čitanjima u Zagrebu i Rijeci tražila stolica više.

- Sigurno nismo mogli to očekivati. Sjećam se, na prvi festival prije 18 godina došlo je 17 ljudi. Odaziv je bio tužan, nikakav, ali postojala je jedna strašna energija. Ista energija kakva postoji i danas, kada je projekt zapravo uspio, kada se omasovio, a to je cilj svakog festivala, da obrazuje i privlači ljude te da raste iz godine u godinu – reći će pisac Senko Karuza, koji ima dobar pregled na festival i njegovu evoluciju budući da je bio uključen u njega od prvoga dana.

Sve je, zapravo, poteklo iz ideje zbornika europskih kratkopričaša. Nakon nekoliko objavljenih antologija kratkopričaša, pojavila se ideja dovesti ljude u Zagreb i napraviti festival. Ostalo je povijest, a danas imamo vjerojatno najjači književni festival posvećen jednoj literarnoj formi – kratkoj priči.

Edi Matić (FEKP)
Colum McCann i Mima Simić

- To je i najdugovječniji festival tog tipa u Europi. Nama je posebno zanimljivo to što stavljamo u istu ravan proslavljene i nagrađivane pisce, velike pisce u svojim zemljama i šire, i naše pisce, jer tako se dobar dio publike može uvjeriti koliko su oni zaista dobri. Također nam je važno da se briše granica između autora i publike. Naravno, ona je jasna tijekom programa, no izvan njega se pisci, moderatori, volonteri i publika druže te isprepliću na jedan neformalniji način, što je naravno jako pozitivno jer se i tako širi ljubav prema čitanju. Kada ljudi upoznaju pisce, nekako im je lakše potegnuti za njihovim knjigama, motiviraniji su – smatra Andrija Škare, pisac i moderator brojnih razgovora i čitanja na FEKP-u.

Edi Matić (FEKP)
Eley Williams

I doista, još od prvoga dana festivala u nedjelju, kojega su u prepunoj velikoj dvorani Teatra &TD otvorili Đurđica Čilić i Miljenko Jergović, posjetitelji su imali prilike slušati sjajnu književnost, kupiti knjigu, ali i družiti se s omiljenim autorima te porazgovarati o noj. FEKP je događaj na kojemu se, primjerice, poslije samog čitanja lako može nazdraviti i proćaskati s Andrésom Neumanom, jednim od najistaknutijih glasova suvremene latinoameričke književnosti. Neuman, uzgred rečeno, svoje kratke priče zna napamet, a publiku je oduševljavao ništa manje no Irac Alan Titley, nagrađivani pisac i professor emeritus dosad nepoznat hrvatskoj publici, koji piše na irskome jeziku. Njegova je kratka proza bila isprekidana spontanim pljeskom u nekoliko navrata, tako da je čovjek jedva čitao.

- Vaša publika je odlična, imaju tako dobra pitanja. Uživam u nastupima u Hrvatskoj. Ovaj festival mi se posebno sviđa, jer traje cijeli tjedan. U Irskoj uvijek imamo književna događanja za vikend. To brzo prođe, a ovako publika ima priliku polako se uvući u festival i zaista uživati u njemu. Pokušavao sam naći jednu manu festivala, i nisam uspio. Organizatori su nas krasno ugostili, večeri su organizirane fenomenalno, a tu su I izleti pa sam stigao uživati u otoku Krku. Beskrajni vinogradi su me oduševili – rekao nam je Titley.

Edi Matić (FEKP)
Elvis Malay

Festivalu, koji je ove godine inspiriran temom HOMO NARRANS, pridružio se još jedan Irac, predstavnik one Irske koja se iselila u SAD i dobitnik niza najprestižnijih nagrada (National Book Award, Impac Dublin, Pushcart Prize…), Colum McCann. Bio je tu i niz domaćih autora i autorica (Robert Mlinarec, Ivica Prtenjača, Miroslav Kirin, Tea Tulić, Zoran Malkoč, Tomica Bajsić...), a svoje priče čitala je i Adania Shibli, jedna je od najznačajnijih suvremenih palestinskih autorica. Elvis Malaj, albanski autor koji je imigrirao u Italiju i pišući na talijanskom dospio u finale prošlogodišnje nagrade Strega, također je bio na FEKP-u, kao i Eley Williams, jedna je od najinventivnijih suvremenih britanskih autorica kratke priče, koja je publiku u Rijeci oduševila.

Snažna su književna imena, koja se ne mogu sva ni prebrojati u jednom tekstu, programska posebnost festivala. Roman Simić i ekipa odradili su kroz godine fantastičan posao, pa danas u Hrvatsku zbog FEKP-a rado svraćaju pisci i spisateljice. Tu je i niz radionica, književnih natječaja i popratnog programa koji čine dodatnu vrijednost te privlače ljude. Manifestacija je živahna i neposredna, ozbiljna u trenucima kada to mora tako biti, no u većini opuštena. Na FEKP-u, recimo, pisci kuhaju publici, a ona im kupuje knjige gotovo pa iz ruku.

Edi Matić (FEKP)

- Na festivalu provodimo dosta vremena zajedno i granice između autora i publike se brišu, jer tu dolaze prvenstveno ljudi, a tek nakon toga pisci, a tek nakon toga nagrađivani pisci, a tek nakon toga zvijezde, Nobelovci ili Bookerovci – komentira Andrija Škare.

U četvrtak se u Zagrebu s nestrpljenjem očekivao i nastup Laszloa Krasznahorkaia. To ne čudi, budući da je riječ o kultnom piscu i scenaristu, dobitniku više najprestižnijih svjetskih književnih nagrada. Stigao je u pravi čas: u Hrvatskoj mu upravo izlazi nova knjiga “Uvijek za Homerom”.

Edi Matić (FEKP)

Majstor dugih rečenica predstavio je svoju upravo izašlu trodijelnu novelu, koja je svjetsku premijeru imala upravo u hrvatskom prijevodu, a razgovor s piscem započeo je glazbom bubnjara Elija Keszlera te snimkom piščeve prijateljice Patti Smith koja čita odabrani odlomak novele. U razgovoru s Petrom Milatom iz kluba MAMA, koji je knjigu suizdao s Booksom, Krasznahorkai je progovorio o momentu “kad mu se sve rasvijetlilo” i iz kojeg je potekao taj tekst – posjeti Odisejevoj spilji na Mljetu, gdje je po legendi nimfa Kalipsa držala Homerova junaka sedam godina. Razgovaralo se lijepo, na momente I oštro o književnosti, a svoj je nastup začinio i anegdotom o svom prvom dolasku u ove krajeve, kad je kao 12-godišnji dječak u Rijeci na ulici vidio stabla na kojima rastu naranče – što mu je izgledalo kao čudo, da naranče mirno rastu na stablu i da ih nitko ne bere.

Zadnja večer festivala održana je u petak u zagrebačkoj Tvornici gdje su o knjizi i ostalom popričali zagrebački pisac Ivan Jozić, organizator programa “G-točka”, te Irac Colum McCann I britanska autorica Eley Williams uz moderatora Vladimira Šagadina.

Edi Matić (FEKP)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. svibanj 2024 06:13