FOTO Igor Kordej: Nova izdanja najvažnijih albuma velikog strip-crtača

ZAGREB - Prije četrdeset godina jedan je dječak odlučio da nema smisla često posuđivati jednu te istu knjigu iz knjižnice na zagrebačkoj Peščenici. Dječak je odlučio da dotična knjiga prijeđe u njegovo trajno vlasništvo. Instinkt mu je govorio da je ta knjiga važna. Zvala se “Priče iz Vamlanda” i napisao ju je Vladimir Colin. Koju godinu kasnije taj dječak, tada već mladić, shvatio je da će po toj knjizi napraviti strip , ali nije znao koliko će taj strip biti esencijalan za umjetnika kakav će postati. Dječak se zvao Igor Kordej, strip “Vam” postao je kultan, a autor se zahvaljujući njemu otisnuo u svijet.

Sretan trenutak

“Vam” je prije mjesec dana objavila izdavačka kuća Fibra, u sretno pogođenom trenutku, jer se istovremeno pojavio i album “U zoni sumraka” Kordeja i Djanga, još jedno remek-djelo iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ova dva strip-albuma predstavljaju dragocjen uvid u zlatno doba bogate scene bivše države.

Priliku za “Vama” Kordej je dobio kao stalno zaposleni crtač u novosadskom Marketprintu, u čijoj je legendarnoj Stripoteci dobio priliku u kontinuitetu, u nastavcima, objavljivati strip koji će, nakon što postane pravi jugoslovenski hit, objaviti i u Francuskoj, dorađen i koloriran.

Kronološki, “Vamom” se Kordej otisnuo od matičnog Novog kvadrata, pokazao da je nadrastao rijeku u kojoj je naučio plivati i dalje nastavio broditi vlastitim jedrom. No, čitajući danas “Vam” dojam je kao da je nacrtan jučer. Bezvremenost “Vama” na trenutke će zapanjiti čitatelja, a dio razloga treba potražiti i u izvorniku Vladimira Colina, rumunjskog pisca, čiji se stil može samo načelno svesti pod fantasy, iako je bolje govoriti o pravoj arhetipskoj priči i autohtonoj bajci, što “Vam” i jest.

Nacrtan jučer

“Vam” je priča o ljudima i bogovima, o svim polovima onoga što čovjek nosi u sebi. Priča o “Vamu” posjeduje sve značajke bilo kojeg grčkog mita, s razlikom porijekla, jer priča o “Vamu” napravljena je pod utjecajem hebrejskih i slavenskih mitova, s naglaskom na rumunjske izvore. Krugovi života, u kojem se izmjenjuju brutalnost i žrtva, ljubav i zlo, prizivaju u “Vamu” osjećaj da čitate priču staru nekoliko tisuća godina. Točka u kojoj su se spojili Kordej i Colin može se opisati “epskom ironijom” - značajkom kojom se može pohvaliti svega nekoliko stripova na svijetu, poput Prattova Corta ili Spiegelmanova Mausa.

Kako je dječak Kordej u Colinovu “Vamu” prepoznao osobnu prapriču, tako je i divlja, neukroćena crta Igora Kordeja pronašla mogućnost da se beskrajno izrazi. Bogati layout tabli, izvanredna kostimografija koja je Kordejev trademark upravo od “Vama” i originalni Kordejev font slova čine “Vam” stripom koji spada u kategoriju knjiga koje se mora imati.

Osobna prapriča

Još vruć od tiska “Vam” je svoju promociju doživio na ovogodišnjem Crtani romani šou strip-festivalu, održanom prije mjesec dana, upravo kad je premijeru doživio i album “Kordej & Django: U Zoni sumraka” u izdanju Ogranka Matice hrvatske Bizovac, što je šifra pod kojom se krije neumorni osječki strip-neimar Vjekoslav Đaniš.

U “Zoni sumraka” objedinjeni su stripovi koje su Igor Kordej i Nenak Mikalački Django kao crtač i scenarist kreirali u drugoj polovici 80-ih godina. Već prvi strip u albumu - “Zid” - crno-bijeli strip bez riječi koji prvi put oslobađa alkemiju dvojice vrsnih pripovjedača Kordeja i Djanga . Legendarna “Jesen”, prva od “Pet godišnjih doba”, genijalan koncept koji ostavlja bez daha, spada u red rijetkih čitalačkih iskustava koji potvrđuje unikatnost medija koji su Kordej i Django izabrali. Magično je pridjev koji najbolje opisuje kompoziciju i strukturu stripa koji je izdan kod nas, a potom i u Francuskoj u Dargaudu i koji je, na preporuku francuskog Ministarstva kulture, uvršten u francuske biblioteke.

Miješanje žanrova

U “Tumbleweedu”, stripu objavljenome 1990. godine, Django i Kordej ispisuju stranice koje kao da pretkazuju iracionalnost vremena koje dolazi i koje će na dvadeset godina rastaviti suradnike i prijatelje. Django će se odseliti u Nizozemsku, u Amsterdamu zasniva dizajnerski studio, gdje živi i danas, a Kordej će od doma napraviti poveći krug, od Danske i Kanade, pa se natrag vratiti kući.

Ono što plijeni u suradnji Djanga i Kordeja jest miješanje žanrova, koji njihove stripove čini svježima i danas. Ironično, upravo taj žanrovski mišung je činjenica koja im je pravila probleme s izdavačima u vremenu u kojem su nastajali.

Zamišljena priča o pet godišnjih doba (Jesen, Zima, Proljeće, Ljeto i Žudnja) realizirana je samo petinom, dok su ratna događanja prekinula suradnju. I kad su već svi pomislili da je riječ o još jednoj nezavršenoj storiji, poput Devlićeva “Machu Picchua”, Kordej i Django su se ukazali na ovogodišnjem CRŠ-u, družili se i odlučili raditi dalje na “Pet godišnjih doba”. Insajderske informacije govore o tome da Django doista u Amsterdamu sjedi i piše scenarije za daljnja “godišnja doba”, dok Kordej ozbiljno čisti raspored idućih godina u bogatoj produkciji koju radi za Francuze; zatim, broj nastavaka daljnjih albuma “Godišnjih doba” trebao bi rasti po pravilu: “Jesen” ima jedan nastavak, dok bi “Zima” trebala imati dva, “Proljeće” tri, “Ljeto” četiri i tako do zadnje - “Žudnje”, grandioznog finala koje bi trebalo izaći u pet nastavaka i razjasniti kakvu su to priču zamislili Kordej i Django.

Vitalnost medija

Doista, uvidom u famozne osamdesete i rad Igora Kordeja, s naglaskom na fascinantnog storytellera Djanga, dolazimo do spoznaje da strip, kao najmlađa umjetnost, ima itekakvu živahnost i vitalnost i da su i dalje moguće “pustolovine moderne umjetnosti” (kako je to lijepo napisao Tenžera o Maurovićevim stripovima), a što Kordejevi i Djangovi stripovi svakako jesu: prave, punokrvne pustolovine duha.