Za divno čudo mađarski filozof György Lukács (1885 - 1971) još živi, živi na hrvatskom, u prijevodu s njemačkog Ivane Perice; vraća se, praktično, s jednim poglavljem, ovim o arhitekturi, iz nezavršenoga a najopsežnijeg djela “Osobenosti estetskoga” (Beograd, 1980), koje je trebalo biti dijelom “Ontologije društvenog bitka”.
A vraća se onom studentskom naraštaju koji je štovao njegove eseje “Duša i oblici” (1973), zbog misli i lijepog izraza. I druge njegove knjige, poput “Teorije romana”. Pa šta, nekima je bila draga “Povijest i klasna svijest” (1970). Uostalom, dijelom i zbog svojih rastanaka i sastanaka s Komunističkom partijom (Njemačke, pa Mađarske) Lukácsevo je djelo itekako stradalo.
Mađari su protekle veljače uklonili njegov spomenik iz pa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....