Haruki Murakami prvi put objavljuje roman u kojem je glavni lik žena. Prva rečenica je zanimljiva

Nakon deserta, dok su čekali da im stigne kava, muškarac je rekao Kaho: „Izlazio sam s različitim ženama u životu, no moram reći da nijedna nije bila tako ružna kao ti.“ Tom rečenicom počinje novi, šesnaesti roman proslavljenog japanskog pisca Harukija Murakamija koji će 3. lipnja biti objavljen u Japanu. Roman „The Tale of Kaho“ (Priča o Kaho) prvi je Murakamijev roman u kojem mu je glavna junakinja žena. Od njegova posljednjeg romana prošlo je tri godine. Zasad još nije najavljen prijevod ni na jedan jezik.

Roman duljine 352 stranice prati priču Kaho, 26-godišnje ilustratorice i autorice slikovnica, a temelji se na na četverodijelnoj priči koju je autor originalno objavljivao u književnom časopisu Shincho od lipnja 2024. do ožujka 2026. Za potrebe romana priča je ponešto izmijenjena i proširena. Prvi dio književnog serijala preveo je na engleski Philip Gabriel i objavljen je u New Yorkeru 2024. godine.

Priča počinje tako što Kaho odlazi na spoj na slijepo s muškarcem koji je poznanik njezine urednice. Uvreda nakon deserta došla je niotkuda i dok ju je muškarac izgovarao, čitavo se vrijeme smiješio. Nježnom, prijateljskom vrstom osmijeha. Nije bilo ni traga humora u njegovim riječima. Nije se šalio, bio je potpuno ozbiljan.

Kaho isprva razmišlja da ustane, baci ubrus na stol, zgrabi svoju torbicu i napusti restoran bez riječi. To bi bio vjerojatno najbolji način da riješi situaciju. No ne čini to – dijelom zbog šoka, dijelom iz znatiželje. Bila je ljutita, naravno, ali je i htjela doznati što joj taj muškarac pokušava reći. Je li doista toliko ružna?

„Možda je malo pretjerano reći da si najružniji“, dodao je čovjek nakon stanke. „Ali ti si najobičnija žena koju sam vidio, u to nema sumnje.“

Roman "1Q84" jedan je od posljednja dva Murakamijeva romana objavljena na hrvatskom jeziku, u izdanju nakladničke kuće Vuković&Runjić i prijevodu Maje Šoljan

Muškarac je bio deset godina stariji od Kaho, zgodan, ponešto nizak, besprijekorne odjeće i zvao se Sahara, kao pustinja. Nije baš bio njezin tip, iako je izgledao kao da dolazi iz dobre obitelji. Odabrao je ugodan i moderan restoran, nije bio osobito brbljiv, ali je održavao konverzaciju. Svidio joj se. I onda odjednom – ovo?! U nastavku priče doznajemo da je to uobičajena Saharina taktika na spojevima: lijepim ženama – a takva je i Kaho – redovito na kraju ručka kaže da su ružne, najružnije koje je ikad vidio. Kaho je prva koja na uvredu nije reagirala, nego ga je samo promatrala, kao insekta ispod mikroskopa. Saraha je pozove ponovno na spoj i Kaho pristane izaći s njim…

Murakamijev nakladnik, Shinchosha Publishing Co, opisao je knjigu kao prvi njegov roman u kojem je glavni i jedini protagonist žena. Murakami je i prije pisao o ženama, ali one su bile glavni likovi samo u njegovim kratkim pričama. Ženski lik bio je jedan od dvoje glavnih junaka i u njegovu trodijelnom romanu „1Q84“.

Murakami, koji danas ima 77 godina, redovito je izložen kritikama zbog toga kako prikazuje žene u svojim romanima i pričama – kritičari mu zamjeraju što su mu ženski likovi često seksualizirani ili pak jednodimenzionalni objekti.

Roman "Grad i njegove neizvjesne zidine" jedan je od posljednja dva Murakamijeva romana objavljena na hrvatskom jeziku, u izdanju nakladničke kuće Vuković&Runjić i prijevodu Mate Marasa

U intervjuu koji je 2004. godine dao časopisu Paris Review, Murakami je ovako govorio o svojim ženskim likovima: „U mojim pričama, žene su mediji – vjesnici svijeta koji dolazi. Zato uvijek one dolaze mojem protagonistu; ne ide on k njima.“

U intervjuu koji je dao New York Timesu u veljači, Murakami je pak rekao kako mu je pisanje iz ženske perspektive nepoznato, ali i prirodno. „Postao sam ona“, rekao je. Također je dodao da je novi roman optimističniji od njegovih prethodnih. U istom je razgovoru otkrio i nekoliko detalja: Kaho je, rekao je, „obična djevojka, ne osobito zgodna i ne osobito pametna, ali se dogodi mnogo čudnih stvari i njoj, i oko nje“.

Haruki Murakami – stoji u biografiji na stranicama njegova hrvatskog izdavača, nakladničke kuće Vuković&Runjić – imao je 29 godina i vodio jazz bar u centru Tokija kad ga je jednoga travanjskog dana 1978. godine, dok je gledao bejzbolsku utakmicu, najednom spopala žarka želja da napiše roman. Taj prvi roman, „Čuj, vjetar poje“, nagrađen je kao najbolje debitansko ostvarenje. Uslijedili su drugi, a s „Norveškom šumom“ 1987. Murakami se od pisca prometnuo u fenomen. U djelima kao što su „Ljetopis Ptice Navijalice“, „Kafka na žalu“, „1Q84“, „O čemu govorim kada govorim o trčanju“ i „Muškarci bez žena“ Murakamijev prepoznatljivi spoj tajanstvenog i svakodnevnog, melankolije i humora nastavlja očaravati čitatelje, osiguravajući mu mjesto među najhvaljenijim i najomiljenijim svjetskim piscima.

Svi njegovi dosadašnji romani prevedeni su na hrvatski, posljednji su „Grad i njegove neizvjesne zidine“ (2025.) koji je s engleskog preveo Mate Maras te „1Q84“ (2025.) koji je s engleskog prevela Maja Šoljan.