Kakav lijep naslov, pomislila sam kad sam nedavno ugledala knjigu Chantal Akerman "Moja majka se smije" (Bijeli val, 2025.). Možda mi se toliko svidio zbog zamišljene slike te majke koja se smije, jer sam rijetko naišla na opis majčina smijeha u literaturi. Kada žene pišu o majkama, a pišu često, nije to o njihovu smijehu. Majke su u tim romanima tužne ili daleke, često bolesne, a ova se smije.
A onda sam se sjetila svoje majke.
Bio je utorak. Utorkom čovjek ide na posao, zubaru, u dućan i uglavnom obavlja svakodnevne poslove, ne misleći da je to neki poseban dan. Osim što sam trebala, morala sam se sjetiti da je taj utorak bio rođendan moje pokojne mame. Kada mi je rano ujutro osvanula poruka rođakinje iz njezina rodnog mjesta: "Draga, jučer je bio 26. 4. pa sam ja svoje obavil...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....