Treba se buditi u ranu zoru u Gorici, selu blizu Imotskog. Treba baciti u prazno Modro jezero kamen. Ili recitirati stihove Filipa Grabovca o Hrvatima koje “meću” u prve bojne redove, a poslije: “a dobitak kad se dili/ tad pitaju di ste bili”.
Umjesto toga, treba uzeti u ruke “Imotsku knjigu” Petra Gudelja (r. 1933), “raskošan izbor” iz njegova opusa o zavičaju. Ova knjiga je proza, narodna priča, legenda, stihovi, jednostavno knjiga ljubavi. Ali, izvan rodova, žanrova, za sebe, kao i pisac.
U Pavletićevoj “Zlatnoj knjizi hrvatskog pjesništva” (1970) Petra Gudelja nema, valjda zato što je radio u Beogradu. Ali, nema ga ni u panorami Aleksandra Petrova “Poezija jugoslovenskih naroda - tokovi - opredeljenja”, časopis Delo, br. 1., januar 1975. Bio je izvan struje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....