Za Igora Štiksa prvi put sam čula 1999. godine, kad je, kao dvadesetogodišnjak, sa samo nešto starijim Daliborom Šimpragom objavio knjigu “22 u hladu: antologija nove hrvatske proze 90-ih”. Već je tada, tim presedanom dvadesetogodišnjaka-antologičara, pokazao da mu ambicija ne da oko sebe opisivati male kružnice. I doista, Igor Štiks u međuvremenu je doktorirao političke znanosti u Chicagu na sveučilištu Northwestern i u Parizu na Institutu političkih studija (poznatijem kao Sciences Po). Napisao je dva romana, “Dvorac u Romagni” i “Elijahovu stolicu” (prvotno objavljene u Zagrebu) nagrađivane i prevedene na desetak jezika te zbirku poezije “Povijest poplave”. Povremeno piše za Guardian i Open Democracy; društveno je angažiran i kao nekadašnji koordinator Subversive Festivala i kao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....