DOBITNICA GORANOVE NAGRADE

Irena Delonga: Gorana stalno dobivaju žene? Čista slučajnost

 Sandra Šimunović/CROPIX
Irena Delonga, dobitnica goranove nagrade za mlade pjesnike. Goranom je nagrađen Delongin rukopis ‘Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti’

ZAGREB - Irena Delonga ovogodišnja je dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike za zbirku “Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti”, a njezin rukopis je jednoglasno odabran među 67 pristiglih. Rođena 1984. godine u Sinju, Delonga je apsolventica hrvatskog i engleskog na Filozofskom fakultetu u Splitu i urednica hvaljenog studentskog časopisa za književnost i kulturu The Split Mind - jedinog književnog časopisa za mlade na potezu od Dubrovnika do Rijeke.

Zbirka koja bi trebala biti objavljena do ljeta, bit će i ujedno njezin književni prvijenac.

Oni koji su čitali vaše pjesme definiraju ih kao ljubavnu liriku. Slažete li se s tim?

- Ako bih ih baš morala određivati, slažem se - od pedesetak pjesama koje će ući u zbirku najveći dio su ljubavne pjesme. Valjda mi je najlakše pisati ljubavne pjesme. Šalim se, pretpostavljam da mi je trenutno ljubav idealan medij, idealno stanje da uđem u fazu introspekcije.

Nitko nije znao

Je li vam ovo prvi put da ste pjesme slali na neki natječaj?

- Zapravo da, premda sam ih napisala jako puno, od kojih je samo nekoliko objavljeno u časopisu Split Mind. Dijelom sam se odlučila poslati pjesme jer cijelo vrijeme prozivam druge da nemaju inicijative, da su pasivni, da se boje ocjene drugih - i onda se uhvatim kako radim isto. Ukratko, znala sam za natječaj Goranova proljeća i kad istječe rok. Postojao je i zamišljeni koncept zbirke. Ali, kako to obično bude, sjela sam tek zadnji dan i odabrala što ću poslati - najdraže pjesme i one koje su mi se činile prikladnim. Prvi tjedan kad sam ih poslala, znala sam se uhvatiti kako razmišljam - jesi li ti normalna, zašto si to napravila, trebala si biti manje ambiciozna, poslati prvo u neki časopis... Samo su moje sestre znale da sam ih poslala, ali nekako olakšavajuće je što sam znala da će biti ili/ili - javljaju samo onima koji su dobili nagradu ili su pohvaljeni. Kad je stiglo pismo, nisam mogla vjerovati, neprestano sam ga otvarala da se uvjerim da je stvarno istina.

Poklopio se senzibilitet

Razmišljate li o prozi?

- Ne, poezija mi je sasvim dovoljna.

Kako komentirate da su u posljednje vrijeme Gorana dobivaju samo pjesnikinje?

- Doista, zadnji muškarac je bio Branislav Oblučar. Mislim da je to slučajnost. Sumnjam da bi se to moglo intrepretirati u stilu: žene odlučile drmati poezijom, jer muškarci drmaju svim ostalim područjima. Prije će biti da se poklopio senzibilitet žirija koji je izabrao rukopise koje su poslale žene.

Čitanka potecijala Splita

U uredništvu ste studentskog časopisa Split Mind. U kojoj mjeri je uspio zaživjeti?

- Zaživio je, napokon ćemo preći na polugodišnji ritam. Najviše volim govoriti o njemu jer ga gledam kao svoje dijete. U rad časopisa sam se uključila u četvrtom broju i promatrala kako se nešto jako malo, bukvalno zaklamano, izrasta u pristojan časopis - čitanku kreativnog potencijala Splita. Objavljujemo i prozu, poeziju, stripove, eseje, prijevode, ilustracije.... Isprva je bio zamišljen samo za studente, ali studenta nema dovoljno, barem ne onih koji čitaju, pišu i žele biti uključeni u taj posao. Puno nam je lakše dobiti tekst od nekog poznatog pisca, recimo, Dežulovića, Tomića, Pavičića ili ilustracije Alema Ćurina. Oni obično samo kažu: Nema problema, dokad vam trebamo poslati?

Negdje ste izjavili da zazirete od politike?

- Ma ne zaziremo, ali to je u prvom redu književni časopis. Nije da politika ima zabranu pristupa, ne diktiramo mi ljudima što će pisati, kako će pisati ili o čemu će pisati. Samo ne može se književnim časopisom nadomjestiti studentske novine. U konačnici, dosad smo izlazili jednom godišnje - sumnjam da u tom ritmu možemo biti naročito aktualni i utjecati na taj tip problema.





Treća sreća

Rekla sam: treća sreća i progutala žilet. Bojala sam se

Leći jer onda ne bi mogao proći nizbrdo, nizgrlo, nizvodno

Sjedila sam na zidu i plakala u more u plavo u brodove

U tri otoka

Sjedila sam na velikoj kamenoj ploči koju je raspuklo sunce

I koja je mlaka kad padne mrak

Zidovi su visoki točno kao ja, samo bez glave

Pa kad sjedim ne vidim ništa osim neba

Tada mi se pričinja da sam u bazenu

Bez vode.

(ulomak pjesme ‘Treća sreća’ iz nagrađenog rukopisa ‘Riječi kupuju zločine koje ćeš počinitit)





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. travanj 2024 14:31