Intervjuirala sam Irenu Vrkljan u proljeće 2001. godine; bilo je to povodom Nagrade HAZU za knjigu, prvu žanrovsku, kriminalističku, u njezinu opusu, “Posljednje putovanje u Beč”. Tada je već 30 godina živjela u Berlinu, ondje je najviše i pisala, i odande su u svijet kretali prijevodi njenih knjiga na strane jezike. Upravo su joj tada, u Americi, izišli prijevodi romana “Svila, škare” i “Marina ili o biografiji” i dobili dobre kritike.
Povremeno bi nakratko dolazila u Zagreb, sa suprugom Bennom Meyer- Wehlackom, njemačkim piscem koji je preminuo ove godine u veljači, u svoj tadašnji stan u Klaićevoj ulici. Tu je provodila vrijeme okružena obiteljskim portretima i slikama Stančića, Picelja, Murtića, Stupice, sitnicama iz antikvarijata, svojom zbirkom od 30 pri...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....