Sjećate se sobe 101 iz Orwellove 1984.? U Ministarstvu ljubavi to je bilo perfidno mučilište: točno su znali čega se užasavate i to bi vam priredili. U ovom romanu našla sam svoju preciznu sobu 101 u prizoru kad pripovjedač posjećuje prijatelja u staračkom domu, usprkos upozorenju zaposlenice da to možda nije pametno, bolje je zapamtiti prijatelja kakav je bio prije demencije. Zalud. "Sve oko njega bilo je u savršenom redu, obratio sam pažnju na kompjutor, mislim da ga već danima ne upotrebljava. Na stolu ispred je nekoliko, jedne do drugih, naočala. Samo naočale da budu blizu. Za Nicanora Parru fizičko mučenje ne mora nužno biti krvavo, uzmimo jednog intelektualca na primjer, samo mu sakrij naočale i on će nakon toga priznati sve." Neću ništa priznati, svojeglava sam, a...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....