Poslije Drugog svjetskog rata Paul Celan pitao je: "Tko svjedoči o svjedoku?" a Philippe Muray kaže da bi pitanje danas trebalo biti: "Tko svjedoči o onome što svjedoku izmiče" - što znači "biti svjedokom onoga što se ne može svjedočiti". Taj paradoks na prvu zapravo i nije: novinari svjedoče o onome o čemu se može svjedočiti, a pisci su zaduženi za ono nemoguće "osvijestiti kako danas stoji s unutarnjom strukturom zla i s otvorenošću prema poetskom". Naime, učili su nas da se borimo "jedino sa Zlom", a ostajemo nemoćni pred Dobrom. Zato tzv. stvarnosna književnost, koja želi biti "istinitija" od stvarnosti, ostaje nijema. Preuzimanjem od medija borbe sa Zlom ubija se prava književnost.
Toj se zamci uspješno oduprla Saša Savanović (1986.), prijekom Novosađanka, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....