U vremenu koje vjeruje u algoritme, ponovo se ponegdje otvaraju i sanduci s narodnim pričama. Moralni kompas traži se po šibenskom kotaru don Krste Stošića (1884 -1944) gdje se prije stoljeće i više pod slabim svjetlom pričalo o strahu, nepravdi, o lukavstvu i slabosti, ali i o poštenju, mudrosti i izdržljivosti.
Kao i svaka nova knjiga "Narodne priče, prema zapisima don Krste Stošića", koju je uredila Marija Krnčević Rak, a izdao Muzej grada Šibenika, okupila je govornike, svečanost, program. A kad je sve završilo, pronašli smo - magarca, vuka, lisicu, žabu, psa, slona, vola, zeca, pijetla i kokoš. Naime, knjiga koju je raskošno ilustrirala Lana Čala Martinović i još ilustracije pokazala i izložbom, sadrži narodne priče koje je prikupio don Krsto Stošić, ali i one koje je on sam napisao, njegove basne sa životinjskim svijetom. Objavljivao ih je u dječjim časopisima Mladost i Obitelj, koje je izdavalo Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima.
Don Krste Stošić danas je nezgodna pojava za one koji ne vole sjećanje. Dok su neki drugi svećenici mirno čekali da završi liturgija, blagoslov i one zamršene arhaične povorke procesija u starome vremenu, on je hodao po selima, brojao benediktinke, brojao kapljice na slapovima Krke, čeprkao po kodeksima samostana sv. Frane, "razgovarao" s Gospom od plača, vrpoljskom i svetim Kristoforom i sve to zapisao, kao službenik na terenu u službi službene historiografije. I onda je još pronašao i sakupio predmete, spasio iz prašine što se spasiti dalo i osnovao današnji muzej.
Don Krsto Stošić nije se očito samo plašio da Šibenik ostane bez povijesti, nego i da ostane bez mudrosti. Evo koje su završne poruke njegovih basni: "Ludi smo ako stavimo za stražara plašljivog zeca", "Sama snaga malo vrijedi bez razuma", "Ne slušaj nikada gorega od sebe","Neodgojeni se ponose svojom bezobraznosti", "Tko se pravi važan i diže se iznad drugih, često sam sebi skroji nevolju", "Ko zlo radi, živi u sramoti", "Ko izgubi dobru zgodu, druga mu se teško vraća", "Raspuštena djeca ne postaju dobri ljudi".
Povijest Šibenika
Sustav knjižnica grada Zagreba danas navodi desetak ukoričenja ili članaka autora don Krste Stošića: Benediktinke u Šibeniku, Galerija uglednih Šibenčana, Inkunabule Samostana sv. Frane u Šibeniku, Sela šibenskog kotara, Katedrala u Šibeniku, Rijeka Krka, Rukopisni kodeksi Samostana sv. Frane u Šibeniku, kao i izdanje Stanka Bačića: Don Krsto Stošić: (1884. - 1944.): bibliografija i rukopisna ostavština: tiskani radovi i radnje ostale u rukopisima. Gradska knjižnica Juraj Šižgorić pored navedenih ima i don Stošićeve naslove "Čisto srce", "Gospa od Plača u šibenskoj katedrali", "Javna dobrotvornost u Šibeniku", "Jerusalemska slava jednog Hrvata", "Napisi u kamenu u Šibeniku", "Stogodišnjica grobišta sv. Ane u Šibeniku 1828. - 1928.", "Svetište Bl. Gospe od Vrhpoljca", "Sveti Kristofor" i "Varoška župa u Šibeniku".
To nije sve. Ono možda najvažnije i dalje je u rukopisu, i široj javnosti nepoznato.
U Muzeju grada Šibenika čuvaju se, prema riječima povjesničara Brune Brakusa, tri cjeline rukopisa koje je don Krsto Stošić najvjerojatnije želio objaviti kao tri monografije: Povijest Šibenika, Šibenske crkve i Sjeverna Dalmacija. S ovim djelima bi uz izdanu knjigu "Sela šibenskog kotara javnosti" objelodanio sistematizirano gradivo o temama koje su ga zaokupljale kroz čitav radni vijek. Sva tri rukopisa su digitalizirana i javnosti dostupna na upit.
- Povijest Šibenika je rukopis je podijeljen na četiri dijela ili autografa kako ih naziva don Krsto Stošić. U prvom dijelu Stošić piše o podrijetlu Šibenika, šibenskom grbu te tvrđavama, bedemu, palačama, gradskim ulicama. U drugom dijelu donosi pregled političke povijesti Šibenika od doba hrvatskih kraljeva Trpimirovića do sloma Austro-Ugarske Monarhije. U trećem dijelu piše o strukturi i organizaciji Šibenske komune, zakonima, odnosno statutima, donosi podatke o šibenskim obiteljima, kako plemićkima tako i pučkima. U ovom dijelu bavi se i šibenskim gospodarstvom od srednjovjekovnoga pa do početaka velike industrije suvremene Stošiću. U četvrtom dijelu bavi se kulturom u Šibeniku, dokumentima hrvatskog jezika, školstvom i zdravstvom od najranijih zapisa pa do njegova vremena. Donosi dosta podataka o običajima kao i narodnim nošnjama, kao i niz priča odnosno legendi iz šibenske prošlosti – tumači Bruno Brakus.
Šibenske crkve je rukopis podijeljen u dvadeset i jedno poglavlje. Prvo poglavlje posvećeno je šibenskoj katedrali sv. Jakova.
- Katedrala je obrađena vrlo opsežno. Don Krsto je ostavio četrnaest stranica o gradnji katedrale te još trideset i tri stranice teksta o raznim dijelovima katedrale, odnosno aspektima pobožnosti npr. o oltarima u katedrali, bratovštinama, grobnicama, inventarima. Samostan i crkva sv. Frane su također vrlo detaljno opisani, poglavito djelatnost redovnika u kulturnom životu Šibenika kao i knjižnica samostana. I ostali samostani u Šibeniku su vrlo opsežno opisani, i kao fizički objekti i kao duhovne ustanove. Don Krsto Stošić negdje opisuje i ekonomske resurse kojima je crkva raspolagala pri čemu donosi obilje podataka i za ekonomsku povijest Šibenika. Posebno poglavlje posvećeno je i šibenskim grobljima tijekom povijesti - ističe Brakus.
Sjeverna Dalmacija je rukopis podijeljen na šesnaest poglavlja uz posebno poglavlje u kojem su obrađena otočna mjesta i koje je podijeljeno na devet potpoglavlja.
- Djelo opisuje prostor između rijeka Zrmanje i Krke bez područja šibenskog kotara koje je obrađeno drugdje kod Stošića. U rukopisu su obuhvaćene 22 općine u sedam kotara. Don Krsto Stošić donosi abecedni popis mjesta o kojima će pisati u ovom radu. Iako je na popisu više od tri stotine mjesta, Stošić ih je opisao oko dvjesto i pedeset. Osim o topografiji mjesta, Stošić piše i o demografiji, povijesti, običajima pojedinih mjesta, prirodnim znamenitostima, ekonomskim potencijalima poput rudnih bogatstava i sl. Dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća kada don Krsto piše ovo djelo većina mjesta koje opisuje je nepoznata široj javnosti. U međuvremenu je došlo do brojnih spoznaja na poljima povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije i etnologije koja su uvelike izmijenila neke Stošićeve tvrdnje, kao i kod ostalih njegovih djela. Međutim, svako djelo treba promatrati u kontekstu u kojemu je nastalo - naglašava povjesničar.
Lokalni povjesničar
Don Krsto Stošić zasigurno nije bio prvi šibenski lokalni povjesničar, no među ostalima ističe se sveobuhvatnom širinom kojom je obuhvatio valjda svaki aspekt šibenske baštine.
- Pritom je temeljito istražio arhive i knjižnice šibenskih samostana i crkvi, arhiv Općine i poglavito bilježničke spise, prikupio potrebnu literaturu preko koje je bio u toku s razvojem historiografije, stupio u kontakt s brojnim domaćim i inozemnim stručnjacima koji su mu pomogli u nekim dijelovima njegovih istraživanja. Don Krsto je tijekom više desetljeća neumornog istraživačkog rada sakupio i evidentirao svaki dostupni relevantni izvor za povijest Šibenika. To mu je omogućilo pregled nad prošlošću Šibenika kakvog do tada nije bilo. Istraživanja brojnih stručnjaka kroz više od osam desetljeća od smrti don Krste Stošića iznjedrila su nove podatke koji su u mnogo čemu nadomjestili pa i osporili mnoge Stošićeve tvrdnje. No njegov dugoročni doprinos historiografiji nisu podaci koje je napisao u svojim djelima već bogatstvo izvora za proučavanje šibenske povijesti koje je objelodanio, koji su rezultat cjeloživotnog rada don Krste Stošića. Drugi veliki Stošićev doprinos je podizanje svijesti o potrebi očuvanja kulturne baštine. Njegovo utemeljenje Muzeja kralja Tomislava, prethodnika današnjeg Muzeja grada Šibenika, također ulazi u taj dio njegovih zasluga. Don Krste Stošić radio je kao lokalni povjesničar, antikvar, počasni konzervator, kustos muzeja, nakon njega njegov rad nastavili su deseci stručnjaka različitih struka koji su na temeljima koje je on ostavio dogradili brojna dostignuća i spoznaje - zaključuje Bruno Brakus.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....