Biva najlogičnija stvar na svijetu da Josip Novaković desetljećima, na američkim, posljednjih pet godina na kanadskom sveučilištu u Québecu podučava kreativno pisanje. Kad čovjek čita njegove rečenice lišene svakog suvišna detalja, lako je zamisliti da, kad ne piše, drugima objašnjava kako se riješiti nemaštovitih opisa, predvidljivih pridjeva, čudnovatih sintagmi što često literaturu ne oplemenjuju, već opterećuju. Deset godina nakon što je napisana, Profil je ovih dana u prijevodu Saše Dracha objavio zbirku Novakovićevih priča “Požuda - priče o ljubavi, ratu i nadi”.
Makar je u Ameriku emigrirao prije gotovo 40 godina, u zbirci je puno više priča o ovdašnjim ljudima i minulim ratovima, negoli anglosaksonskih motiva i likova. Rat portretira intimistički, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....