Eto kako se književni termin nepozvan može lako vratiti iako ga više nitko ne očekuje: prije trideset godina termin jugoslavenska književnost bio je tek smiješna ideološka bačva za napucavanje, no danas, kad je od Jugoslavije ostala samo bezoblična strvina u Bosni, Makedoniji i na Kosovu, nova književnost dolazi baš iz tog regionalnog lonca, iz zajedničkog iskustva, lektire i jezika, kako god se taj jezik jednom zvao. Svijet jugoslavenske književnosti dugo je čamio na subkulturnoj periferiji, sve dok nije postalo očito da se ta književnost vratila umivena, počešljana, interesantna. Danas ne samo da su veterani poput Kovača, Velikića, Jergovića, Ugrešićke, Basare, Hemona, Mehmedinovića, Pištala ili Daše Drndić i dalje u formi, već i nova književna scena vrvi ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....