Dok je bila zdrava, moja je punica u kuhinji vladala željeznom rukom. Živciralo bi je ako bi tkogod od nas samo ušao i podigao poklopac da vidi što je za ručak, a mi smo joj se poslušno sklanjali. Nitko nije ni pomišljao osporiti njezin kuhinjski suverenitet, pa ni kad nas neka njezina jela nisu oduševljavala. Onda je ona prije sedam godina oboljela, a ja sam, nekako prirodno i samorazumljivo, bez vijećanja s ukućanima, zavezao pregaču i stao na njezino mjesto za štednjakom.
Imao sam 48 i gotovo nikakvo kuharsko iskustvo, ali sam svejedno spremno, sa samopouzdanjem kakvo nikad prije nisam osjetio, prihvatio obavezu da nam svaki dan pripremim nešto ukusno i toplo. Otkud mi smjelost za to, pitate? Pa, zapravo, mislim da sam oduvijek znao da će jednom doći taj dan. Bio je to moj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....