StoryEditor
EPSKA SAGA

'KULA TMINE' DOBILA JE NOVI NASTAVAK NA HRVATSKOM Izlaze 'Vukovi Calle', dio serijala koji je posve drukčiji od svega što je Stephen King ikad napisao

 
 Lumen

Stephen King sjajan je, produktivan i pisac iznimne mašte. Dok ga mnogi vežu ponajviše za romane koji nas plaše, on je daleko više od toga. Sjetimo se samo njegove "Zelene milje", koja je zapravo strašan roman, ali nas plaši na jedan sasvim drugi način.

U nizu njegovih izvrsnih djela još je jedno koje je zaista posebno - uvlači nas u magičan svijet revolveraša koji traga za jednom kulom. Svijet je to koji je "krenuo dalje", a u njemu postoji samo "ka" - sudbina koja određuje stvari.

Mnogo je svjetova, zapravo, a u njima postoje jedna ruža, koju treba čuvati, monstruozni vlak koji zadaje zagonetke, mutanti, Starinci i Puberi, prave ljubavi, nevjerojatna prijateljstva, izdaje, napadi...

Naravno, riječ je o "Kuli tmine". Lumen je na hrvatski jezik nedavno preveo knjigu koja nosi oznaku 4.5. pod naslovom "Vjetar kroz ključanicu". Peta knjiga, "Vukovi Calle", izlazi u utorak 2. lipnja.

Tim povodom razgovarali smo s našim uglednim prevoditeljem, Matom Marasom, kao i glavnom urednicom Lumen izdavaštva, Miroslavom Vučić.

Zagreb, 030215.
Prevoditelj Mate Maras, fotografiran u svom domu.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX
Mate Maras
 

Gospodine Maras, najpoznatiji ste po svojim prijevodima klasičnih pisaca iako ste preveli i podosta suvremenih književnih djela. Kako vam je bilo prevoditi Kinga koji je na svoj način iznimna pojava u svjetskoj književnosti?

- Već sama činjenica da Stephena Kinga pokušavaju uspoređivati sa Shakespeareom i Tolstojem dokazuje da nitko nije ravnodušan prema tom čudu američke literature. Zanimljivo je to što on sam za sebe kaže da nije velik pisac, ali ja sam siguran da će se Kingova djela čitati i nakon njegove smrti.

Zbog čega to smatrate?

- King je vrstan pripovjedač, a to je uvijek u srži dobra štiva. Njegove su priče čudesno nastrane i jezive, to je neka vrsta dječjih strahova koje pisac preuređuje za odrasle. On izvanredno dobro razvija radnju, a njegovi su likovi često nezaboravni.

Kako vi kao prevoditelj ocjenjujete njegovu rečenicu, njegov jezik općenito?

- King je postigao nešto čime se odlikuju malobrojni književni tekstovi. Spojio je maglovit način razmišljanja, slobodan tijek obična razgovora i posvemašnju razumljivost zbivanja. A to se nipošto ne bi smjelo zaboraviti. I to nije sve.

Kako biste u potpuno sažetoj rečenici odredili njegovo mjesto u suvremenoj svjetskoj književnosti?

- Stephen King je svojevrsna američka enciklopedija pop-kulture.

Možete li to opširnije obrazložiti?

- Čitajući Kingova djela, osobito osam svezaka Kule tmine, prosječan će se Amerikanac sa zadovoljstvom prisjetiti vlastita površnog znanja o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, na što se oslanja sva popularna kultura u njegovoj zemlji.

Na jednak će način njegova djela rado čitati ljudi diljem svijeta nalazeći paralele u svojim iskustvima. Usput hoću reći da je to temeljna kvaliteta dobra književnog djela — otvorena mogućnost da u njemu svatko može prepoznati paralelno iskustvo.

Lumen
 

Kingov »uzvišeni« govor prevodili ste jednako kao i sve drugo. Primjerice »zaboravio si lice svog oca« vi ste preveli: »zaboravio si očevo lice«. Drugim riječima, niste mu nastojali dati nikakav uzvišen ton. Kako ste se odlučili za takav pristup?

- Odmah moram reći da nigdje u Kuli tmine nisam naišao na takav jezik. Ono što glavni junak Roland naziva »uzvišenim« napisano je suvremenim korektnim engleskim. Nigdje ni traga renesansnim izričajima, ponajmanje biblijskom utjecaju.

Rolandu jako smetaju tehnički nazivi za stvari kakvih nije bilo u njegovoj ranijoj epohi. A od suvremenih šatrovačkih kovanica hvata ga mučnina. Valjda je htio reći da uvijek govori comme il faut, kako bi rekli Francuzi.

King je izmišljao neke riječi i one se ne mogu naći u rječnicima. Što ste činili kad je njegove kovanice trebalo prenijeti domaćim čitateljima?

- Pokušavao sam se uživjeti u američkog autora i čitatelja, pronaći asocijacije koje kod njih izazivaju takve riječi. To je vrlo zanimljiva igra naslućivanja i odgonetavanja. Često sam dolazio do rješenja koja mi u početku nisu bila ni nakraj pameti.

Je li Kinga lako prevoditi, posebno ako želite da tekst ostane pitak, kakav je u izvorniku?

- Kingov stil odlikuje se kristalnom jasnoćom. Upravo je ugodno prevoditi njegove rečenice bez ikakvih osebujnosti. Povremene nevolje stvaraju suvremeni ljudi koji su bili i ostali popularni u narodu; takvi su, primjerice, velikani iz bejzbola i američkog nogometa, iz filma i kazališta, a posebno iz svih rodova zabavne glazbe. Da sažmem: Kinga prevodim »čitko i pitko«, kako bi rekli hrvatski književni kritičari.

King je bez sumnje planetarno popularan. Sviđa li vam se doista Kula tmine?

​- Odgovarajući na slično uvodno pitanje, King je otprilike rekao da je morao izabrati stazu transcendentalne vrsnoće ili umrijeti u totalnoj pomrčini. Htio je pritom ispasti mudar i iznimno uman, ili se samo šalio, a zapravo je trebao kazati kasniju istinu – da je odlučio stvarati jednostavno i lako štivo, dostupno i drago svima.

Tu je, međutim, gotovo sav prostor bio zauzet, u prenapučenom društvu krimića i ljubića nije više bilo mjesta. Kao što smo već rekli, preostalo mu je područje straha u svim njegovim pojavnostima. Kula tmine natopljena je tim neodjeljivim sastojkom čovjekove psihe i King ga je maestralno iskoristio. To je valjda i moj glavni motiv koji me nikada nije napuštao, iz knjige u knjigu.

-------------------------------------

Miroslava Vučić, glavna urednica Lumen izdavaštva

Miroslava Vučić / Zoran Jelača
 

Prije devet godina pokrenut je Lumen, okrenut mlađoj publici i ljubiteljima žanrovske književnosti. U Lumenu pretežu naslovi suvremene svjetske beletristike: knjige za mlade, krimići, znanstvena fantastika, fantasy, trileri, distopijski romani, mystery… Namjeravate li zadržati takav koncept i ubuduće ili ćete ga nadograđivati?

- Da, Lumen objavljuje isključivo djela svjetske književnosti, tzv. klasike našega doba koji su obilježili književnost kraja 20. i početka 21. stoljeća. Dobro ste to primijetili, u svojim je početcima Lumen bio usredotočen na young adult book, no s vremenom smo proširili program ili, kako vi kažete, nadogradili ga objavljujući djela Margaret Atwood, Stephena Kinga, Anne Rice, Justina Cronina, Louise Penny, Aldousa Huxleyja, Georgea R. R. Martina, J. R. R. Tolkiena i Philipa Pullmana, a pritom, dakako, ne zanemarujući ni literaturu za tinejdžere, našu najzahtjevniju publiku.

Jedna od perjanica nakladničkog programa Lumena je Stephen King i njegov megapopularan serijal Kula tmine. Zašto ste se odlučili za taj serijal?

- Vjerojatno zbog prve i posljednje rečenice te veličanstvene alegorijske sage koja je nastajala trideset godina: Čovjek u crnom bježao je pustinjom, a revolveraš ga je slijedio.

Ovom je rečenicom omeđena cijela jedna epska saga od nekoliko tisuća stranica u osam knjiga, remek-djelo i vrhunac Kingova stvaralaštva. S druge strane, zanimljivo je raditi na zahtjevnom projektu koji traje godinama jer su takvi projekti zapravo jedini relevantan ispit koji i prevoditelj i urednik pa i nakladnik kad-tad moraju položiti pred oštrom komisijom kakva je hrvatska čitateljska publika.

Dokazati ponajprije sebi, a onda i drugima da znamo i možemo. Kula tmine pokazuje snagu Lumena i njegova stručnog tima sastavljenoga od vjernih obožavateljica djela Stephena Kinga, suurednica Ane Briški Đurđevac i Anje Franjić.

Oduvijek volim Kinga. Fascinantno mi je ulaziti u njegovu mračnu fantaziju, u taj jezoviti svijet koji ima vlastitu logiku. Volim u njegovim tekstovima otkrivati aluzije i skrivene citate iz drugih, ali i njegovih književnih djela, kojima gradi vlastite svjetove, vlastitu zbilju kao spoj fantazije i realizma, psihološki profiliranih likova i elemenata horora. To je tajna velikog maestra kojom je opčinio milijune čitatelja diljem svijeta.

Kako dolikuje serijalu izvanredne duljine, Kula tmine je mješavina žanrova, i to unakrsno oplođivanje daje pripovijedanju nevjerojatnu snagu. Zbilja morate biti uporni i postojani da biste pratili tu dugu priču, svojevrstan spomenik pop-kulturi i Kingovu posvetu Tolkienu, vesternima Sergia Leonea, Kurosawinu filmu Sedam samuraja i pripovjednoj poemi Roberta Browninga Djetić Roland k mračnoj kuli stiže.

Ni sam King u početku nije znao kamo će ga priča odvesti. Meni se to autorovo priznanje silno dopalo, pa sam bez puno razmišljanja uskočila u taj njegov ludi vlak. Željela sam biti dio takvog projekta.

Nakladnici se diljem svijeta legitimiraju kao nakladnici koji objavljuju Kulu tmine kao što se glumci legitimiraju kao dobitnici Oscara. U našem svijetu knjiga to je jako važno.

Mate Maras, prevoditelj Kule tmine od drugoga dijela (Izvlačenje trojke), poznatiji je po prevođenju svjetskih klasika nego po suvremenoj žanrovskoj književnosti. Zašto ste taj zahtjevni projekt ponudili baš gospodinu Marasu?

- Kula tmine ima posve nov diskurs, drukčiji od svega što je King dosad napisao. Žanrovski ga je gotovo nemoguće precizno odrediti. Priča duga gotovo pet tisuća stranica, mnogobrojni rukavci koji mogu funkcionirati gotovo kao samostalne cjeline, mozaik sačinjen od samih literarnih dragulja, mnoštvo referencija, izravnih i skrivenih, na literaturu i filmove koje je King čitao/gledao u svojim formativnim godinama i koji su ga oblikovali i kao pisca i umjetnika zahtijevali su posve drukčiji pristup prevođenju i erudiciju koju prevoditelj mora imati da bi mogao pohvatati sve slojeve značenja koji se skrivaju u Kingovu tekstu. King je u Mati Marasu našao svoj pravi glas.

Matine prijevode čitam oduvijek, a surađujem s njim posljednjih četvrt stoljeća. Suradnju smo počeli s Petrarcom, a nakon Shakespearea, Rudyarda Kiplinga, Marcela Prousta, Alberta Camusa, Jacopa Sannazara, Johna Miltona i T. S. Eliota pomislila sam da je upravo Mate Maras kao stvoren za prijevod ovoga Kingova remek-djela.

Zašto? Mate je matematičar i fizičar i zahvaljujući tom znanju stvorio je jedinstven pristup jeziku koji mu je uvelike pomogao u prevođenju, a temelji ga na tri načela: vjernost izvorniku, ljepota prijevoda i razumljiv tekst.

Usto, stvorio je tijekom desetljećā prevođenja svoj prepoznatljiv jezični stil, bogat leksik i prirodnu, neusiljenu sintaksu. Matematički um Mate Marasa i njegovo golemo znanje zaslužni su za inovativan pristup jeziku koji iziskuje Kula tmine.

U stankama između dva Kingova romana Mate za Školsku knjigu prevodi Danteovu Božanstvenu komediju.

Dosad ste objavili šest svezaka, svezak 4.5 Vjetar kroz ključanicu kao međuknjigu, a peti dio Vukovi Calle objavili ste ovih dana. O čemu je riječ u Vjetru, zašto nosi broj 4.5?

- Kod Kinga ništa nije uobičajeno pa ni nizanje nastavaka u serijalu. Vjetar kroz ključanicu samostalan je roman i čudesan uvod u serijal Kula tmine, no on je i savršen most koji povezuje četvrti (Čarobnjak i kristal) i peti (Vukovi Calle) dio serijala pa je zbog toga i dobio takvu numeraciju u serijalu – 4.5. U Vjetru Roland i njegova družina moraju prekinuti potragu za Stazom Zrake. Pred čudovišnom se olujom sklone u nekome napuštenome selu, a Roland im stane kazivati priču o svojoj mladosti...

Lumen
 

U Vukovima Calle nastavljaju svoj put...

- Da, posljednji revolveraš i njegova družina putuju međuzemnim šumama na jugoistok ne bi li stigli do samoga središta svijeta i postojanja. Put ih vodi do rančerskoga gradića Calle na Sturgisu, smještena u pograničnim zemljama između Međuzemlja i Krajzemlja, na samoj granici s Munjotresom, izvorom strahovite pošasti koja polagano krade dušu grada.

Iz mračne zemlje Munjotresa dolaze Vukovi, maskirani jahači i sluge Grimiznoga kralja, i otimaju gradsku djecu. Stanovnici su napokon spremni suprotstaviti im se iako znaju da Calla neće preživjeti bez pomoći revolverašā. No njihovi revolveri neće biti dovoljni… Vukovi Calle, peti nastavak ove epske sage, meni je jedan od najboljih romana u serijalu.

Osim Kule tmine objavljujete i druge Kingove romane...

- Stephen King jedan je od najslavnijih i najuspješnijih pisaca knjiga strave i užasa svih vremena. Njegov prvi roman, čiji mu je golem uspjeh omogućio da se ostavi nastavničkog posla i posveti pisanju, objavili smo prošle godine u prijevodu Marije Ott Franolić.

Riječ je o romanu Carrie, priči o zlostavljanoj djevojci koja se osvećuje svojim vršnjakinjama, prema kojoj je snimljen vrlo uspješan film sa Sissy Spacek u naslovnoj ulozi.

Isijavanje (1977.) objavljeno je u prijevodu Ivana Otta koji prevodi i njegov nastavak Dr. Sleep, roman koji je netom nakon objavljivanja zauzeo prvo mjesto na popisu bestselera u »New York Timesu«.

Meni najdraži Kingov roman Misery u Ottovu će se prijevodu pojaviti sredinom rujna. Ne znam što mi je draže – roman ili film s Kathy Bates i Jamesom Caanom u glavnim ulogama.

Psihotična Annie Wilkes jedna je od najprofiliranijih Kingovih junakinja, a Kathy Bates osvojila je nagradu Oscar za tu ulogu. King piše vratolomnom brzinom, strasno, a mi ga na hrvatskome pratimo izvrsnim prijevodima njegovih priča.

Kakav je plan tempa prijevoda, odnosno kada bi trebala biti prevedena posljednja knjiga?

- Budemo li svi živi i zdravi, vjerujem da ćemo potkraj sljedeće godine na hrvatskome čitati šesti dio serijala Song of Susannah, a krajem 2022. posljednji svezak serijala The Dark Tower.

Plaši li vas golemost ovog projekta? Te duge stanke između objavljivanja nastavaka koje čine jedinstvenu priču?

- Ma ne. Zapravo, osjećam neku vrstu tuge kad se približim kraju romana pa otežem s čitanjem ne bi li ta magija Kingova pripovijedanja potrajala što dulje. King je majstor pripovijedanja i vodio je računa o svojim čitateljima, pa je tu složenu epsku priču napisao prema principu centripetalne sile – uvuče vas već nakon nekoliko stranica u svoj ludi svijet i ne pušta vas.

Iz romana u roman osjećate kako serijal prerasta u autorov cjelokupni kanon, vezivnu tvar koja spaja i drži cijeli njegov svemir.

S druge strane, King je pazio na to da čitatelj nema problema s rascjepkanim praćenjem serijala, svakim romanom završi jedna etapa tog puta, jasno, ne znate što će dalje biti, no bez problema za godinu-dvije možete početi čitati priču o sljedećoj etapi potrage.

King ima iskustva u pisanju scenarija za filmove i televizijske serijale koji se godinama snimaju i prikazuju, njegove romane unutar Kule tmine treba motriti upravo kao sezone serijala, poput Igre prijestolja, primjerice.

Kao i kod J. R. R. Tolkiena i Georgea Martina, i kod Kinga imate osjećaj da ste dio priče. U Kingovu slučaju počasni ste član družine lutajućeg viteza Rolanda iz Gileada, posljednjeg revolveraša na svijetu. Pa tko to ne bi želio biti? Tko ne želi biti dijelom nečega velikoga, važnog i nesvakidašnjeg?

Ako se čitatelji diljem svijeta dijele na one koji čitaju Kinga i one druge, i njegovi se obožavatelji dijele na konformiste, koji na more putuju samo autocestom, istinabog stignu brzo, no ne vide ništa, ne osjete ništa..., i pustolove koji imaju petlje krenuti starom cestom, sjećati se, umirati od straha, disati, voljeti, plakati... Moć sjećanja je za hrabre. I Kula tmine je za hrabre.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. srpanj 2020 08:29