IMAGINARNI PRIJATELJ

LEOPOLD BLOOM On je djed, pradjed, šukundjed, kurđel i askurđel svih kasnijih književnih junaka

“Uliks” je među čitateljskim pukom na zlu glasu kao teška, neprohodna i dosadna knjiga. Takva će, nečitljiva, biti onom čitatelju koji se ne prepozna u Leopoldu Bloomu
“Uliks” je među čitateljskim pukom na zlu glasu kao teška, neprohodna i dosadna knjiga. Takva će, nečitljiva, biti onom čitatelju koji se ne prepozna u Leopoldu Bloomu
“Uliks” je među čitateljskim pukom na zlu glasu kao teška, neprohodna i dosadna knjiga. Takva će, nečitljiva, biti onom čitatelju koji se ne prepozna u Leopoldu Bloomu

Čitatelj se s Leopoldom Bloomom, središnjim likom romana “Uliks”, upoznao ljeta 1985. na Lastovu, za vrijeme služenja vojnog roka, i to u makedonskom prijevodu. Bizarno siromaštvo garnizonske biblioteke i neutaživa glad za tekstom naveli su ga da pročita tu navodno tešku i nerazumljivu knjigu na jeziku koji je razumio, ali ga nije govorio. Mnogo kasnije čitao je hrvatske i srpske prijevode, sa sve većim užitkom u neobičnoj avanturi 16. lipnja 1904, tog najvažnijeg dana u modernoj književnosti našega vijeka, koji je započeo i završava s Bloomom. Sve se, naime, dogodilo toga dana, o kojemu će čitatelj govoriti isključivo po sjećanju, jer i ne bi bilo pošteno drukčije činiti. Romani su ono čega se sjećamo iz romana. Književni su likovi onakvi kakvim ih se sjećamo....

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. siječanj 2026 04:46