Prije par godina u hrvatskoj se prozi pojavilo nekoliko pisaca i njihovih romana povodom kojih smo mi, “ladičarenju” skloni kritičari, odmah progovorili o svojevrsnom uzletu nove muške proze, koja u prvom planu nije imala rat, šank, “sex, drugs and rock’n’roll”, već je vrlo senzibilno progovarala o ljubavi i otkrivala tankoćutnu stranu svojih muških pripovjedača.
“Novi muški senzibilitet”, to je bila sintagma pod koju smo svrstavali autore poput Krešimira Pintarića, Ivice Prtenjače ili Romana Simića Bodrožića, čiji indikativni naslovi poput “Ljubav je sve”, “U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo”, “U što se zaljubljujemo?” ili “Dobro je, lijepo je” već i sami za sebe funkcioniraju po principu nomen est omen. U međuvremenu se ta pojava, koju su ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....