Malo je reći da je uživao u ulozi mužjaka, što smo mi mlade feministice prezirale...

Šibenčani me neće, jer da sam Splićanin; Splićani me neće, jer da sam Zagrepčanin; Zagrepčani me neće, jer da sam Dalmatinac; Dalmatinci me neće, jer da sam Istranin; Istrijani me neće, jer da sam Šibenčanin! Ovu, odavno klasičnu stilsku vježbu o sebi ponavljao je Igor Mandić u više varijanata, a devedesetih (koje je nazvao krajem hrvatske povijesti), kad su ga napadali iz svake nacionalističke mišje rupe, bila je popularna ista skaska, ali s promijenjenim etiketama: pokrajinske boje podrijetla i odrastanja zamijenjene su strukovnim i ideološko-političkima: komunist-malograđanin-ljevičar-filozof-književnik-kritičar-novinar-političar-marksist-desničar-komunist. Prvi stih te brojalice o sudbini intelektualca u Hrvatskoj glasio je: Komunisti me nisu htjeli, jer da ...