Britanski povjesničar, autor biografije Danila Kiša i, općenito, jedan od ponajboljih poznavatelja prostora bivše Jugoslavije među zapadnim novinarima, Mark Thompson, nedavno je u The Times Literary Supplementu objavio članak u kojem četiri, lanjske jeseni na engleski prevedena naslova, autora Svetislava Basare, Miljenka Jergovića, Gorana Vojnovića i Ive Andrića kontekstualizira u povijesti ratova i odnosa na Balkanu, ponajviše onih iz 1990.-ih, ali i šire, konstatirajući da je umjetnost zemalja bivše Jugoslavije natopljena tim temama možda i više no što je zdravo, kad već politika ništa od povijesti nije kadra učiti. Makar se Haški sud sljedeće godine zatvara, Thompson piše da je, ipak, "još daleko razumijevanje podrijetla i prirode zvjerstava počinjenih u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu".
I dok vođe po cijeloj regiji ne priznaju zla počinjena od vlastite strane, puno je toga vidljivo u umjetnosti. Literatura, zaključuje Thompson, pokazuje da je raspad Jugoslavije bio dugo pretkazivan, pa to potom pokušava potkrijepiti komentirajući recentne prijevode Jergovićevih "Dvora od oraha"; Basarine "Fata Morgane", Vojnovićeva romana "Jugoslavija, moja dežela" te "Znakova pokraj puta" Ive Andrića koje je pisao više od 30 godina, sve do smrti, i koji su tek četrdesetak godina kasnije, u rujnu 2015., doživjeli prvi engleski prijevod.
Prošle je jeseni objavljeno američko izdanje "Dvora od oraha" Miljenka Jergovića koje Thompson predstavlja kao "robusna komentatora, velikodušna i oštra naizmjenično, te izvanredna pisca". Čitatelje kratko upoznaje sa sadržajem romana, prvi put objavljena 2003.
Hvaleći pri tome prevoditelje, Stephena M. Dickeyja i Janju Pavetić-Dickey, koji su, kaže, nastojali izraziti "autorovu verziju hrvatsko-srpskog jezika, njegovu govornu tradiciju, dijelove folklora i komunističke mitologije, govor raznih carstava i okupatora, a sve to pomiješano s ironijom onih koji su opstali, koja silu i trpljenje čini podnošljivijim".
Thomspon dalje piše kako osobno i javno iskustvo nasilja u romanu zasjenjuje naraciju. Evocirajući početno kolektivno krvoproliće, konstatira, Jergović ističe želju da se naudi, ojačanu nepromišljenošću i odsustvom kazne.
'Dvori od oraha' u engleskom izdanju, Yale University Press
Elokventan je Jergović, drži Thompson, također, i kad je riječ o počiniteljima: "Izgubili su mir svojih duša. Postali su čudovišta među ljudima i mogu ih razumjeti samo oni koji su klali i ubijali na drugoj strani."
Autor barata likovima i zapletom staloženošću eksperta, stvarajući autentičnu strukturu glasova i plauzibilan scenarij. "Dvori od oraha" gotovo da uvjeravaju čitatelja da je Jugoslavija, nakon svega, bila golema konfabulacija i romansiraju njezinu prošlost, zaključuje Mark Thompson.
NOVA KNJIGA MILJENKA JERGOVIĆA U PRVOTISKU NA POLJSKOM: Wilimowski - roman kojem nije bilo suđeno da izađe u Hrvatskoj
Ernst Wilimowski (foto: Wikipedia)
Koliko god da ovaj svijet bio premrežen i globaliziran nije česta praksa da roman koji je na materinjem jeziku napisao u zemlji i inozemstvu važnim nagradama nagrađivan autor prvo bude objavljen u prijevodu i na tuđem tržištu. Kad tako već i bude, najčešće je riječ o literaturi iz zemalja političkih progona, pričama na teme koje lokalna sredina nije spremna podnijeti, što ovdje nije slučaj.
Idući mjesec u Poljskoj izlazi, iako prijevodno, zapravo prvo ikad otisnuto izdanje romana "Wilimowski" Miljenka Jergovića. Napisan 2011., na Radio Beogradu je u nastavcima pročitan 2012. Bilo je to doba kad je Jergović odlučio više ne objavljivati u Hrvatskoj pa je "Wilimowski" ostao tek file pohranjen u autorovu kompjutoru. Kasnije se, poznato je, predomislio, u zadnjih nekoliko godina objavio više naslova, među kojima obimne romane, ali, kako kaže, "Wilimowskom kao da je bilo suđeno da još uvijek ovdje nije objavljen, čak mi se učinilo zgodnim da ga prvo objave Poljaci. Nakon čitanja na radiju mnogi su, ako ga tad i nisu čuli, saznali za njega. Tako se za roman zainteresirala prevoditeljica Magdalena Petrynska i poljski izdavač."
Wilimowski paralelno priča dvije priče, jednu o poljskoj obitelji koja s bolesnim djetetom 1938. dolazi u hotel nedaleko Crikvenice, sa sobom na odmor noseći radio opremu, ne bi li slušali prijenos četvrtfinala svjetskog nogometnog prvenstva, utakmicu između Poljske i Brazila, a druga je priča o nesretnom liku iz naslova, Ernstu Wilimowskom. Bio je nogometaš, etnički Nijemac iz Šleske, većim dijelom smještene u Poljsku, pa je tako Wilimowski igrao u poljskoj ligi, dapače bio član nacionalne, poljske, reprezentacije. "Koliko mi je poznato, Brazilu nikada nitko, osim Wilimowskog, nije dao četiri gola", govori Jergović, veliki ljubitelj nogometa, vraćajući se na tu 1938. i poznatu utakmicu. Godinu dana kasnije Poljska je okupirana od nacističke Njemačke, majka Wilimowskog poslana u jedan od koncentracijskih logora što niču zemljom. Nijemci mu nisu oprostili što je, iako Nijemac, golove davao za Poljake. Ipak, majku je uspio spasiti, od 1941. igra u njemačkoj nogometnoj lizi. Dolazi 1945., ali njemu nema povratka u Poljsku, drže ga izdajnikom, ostaje u Njemačkoj koju nikada nije sasvim prihvatio kao svoju. Puno godina kasnije, 1974. na svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj, na kojem Poljaci osvajaju broncu, već ponešto ostarjeli Wilimovski odlazi u prostorije poljske reprezentacije, pozdraviti ih kako zemljake, čestitati im. Oni ga - odbijaju primiti. To je lik oko kojeg Jergović plete svoju priču...
"Wilimowski" je drugi Jergovićev naslov koji ove godine objavljuju Poljaci. Na poljskom je nedavno izašao "Drugi poljubac Gite Danon", a u pripremi su i "Psi na jezeru". Lani je "Volga, Volga" objavljena na francuskom i španjolskom, "Otac" na njemačkom, na koji se upravo prevodi i "Rod", a "Dvori od oraha" na engleskom i bugarskom.