Svaki koliko-toliko pismen novinar u kulturnim rubrikama može računati na to da će, tako nekako, svake dvije godine u sušno doba pisati temu “hrvatski pisci na stranim jezicima”. (Koja se još može zvati i “Pisani hrvatski izvozni proizvod” ili, najbolje, “Četvero veličanstvenih - Matvejević, Drakulić, Ugrešić, Jergović”); tu se još nađu i Ferić, Drndić, Štiks, Perišić, neki smatraju da ne treba diskreditirati ni M. Gavrana, pučkog pisca koji je brojem izvedbi drama u kazalištima apsolutni “prvak lit-exporta.”
A onda zavlada neka neugodna šutnja, jer nema se što više reći, ima tu i tamo koja knjiga, ali s ozbiljnim je brojkama (i novcem) gotovo. I sve bi to bilo dobro da se ta imena već dvadeset godina naprosto ne ponavljaju, neumitno kao godišnja sku...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....