S Markom Grčićem radila sam relativno kratko. Nekoliko godina početkom dvijetisućitih, sada bih možda mogla reći - u godinama ni po čemu važnim za hrvatsko novinarstvo, ali neću jer ipak je to pitanje, što bi rekao Marko Grčić, kompleksno.
Marko Grčić ima neopisiv dar za pretvaranje jednostavnih stvari u kompleksne. Kao esejistu, pjesniku, prevoditelju Eliota, Blakea, Pounda, Yeatsa i ostalih teških likova, to mu je bilo neophodno. Kao osnivaču i uredniku novina - a Grčić je 1990. bio jedan od osnivača budućih meganovina, tjednika Globus - trebala mu je osobina dijametralno suprotna, da stvari ogoli do kosti. O tome znam iz druge ruke, pa neću dalje.
Od Marka Grčića doznala sam ponešto o ovim prvim, na rubu rubova svih za novine važnim stvarima, koje su me uvijek zani...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....