Gabriel García Márquez iza sebe je izgleda ostavio rukopis koji nije želio objavljivati za života.
Ulomak djela, radnog naslova “En Agosto Nos Vemos” (Vidimo se u kolovozu), objavljen je u španjolskim novinama La Vanguardia, a u njemu se opisuje putovanje 52-godišnje udane Ane Magdalene Bach koja već dvadeset godina jednom godišnje posjećuje majčin grob na tropskom otoku. Za jednog od putovanja, u hotelu u kojem odsjeda, upušta se u avanturu sa svojim vršnjakom. Španjolske novine ulomak su popratile i napomenom da pisac nije bio siguran kako će završiti tekst, ali da se radi o “posljednjoj ostavštini pisca”.
Uvodno poglavlje
Nagađa se da je riječ o uvodnom poglavlju romana, a rukopis, kako piše agencija AP, datira u vrijeme kad je García Márquez pisao svoj posljednji roman “Sjećanje na moje tužne kurve” (V.B.Z., prijevod Željka Somun).
I “Vidimo se u kolovozu”, čini se, posvećen je proznom istraživanju različitih oblika ljubavi.
Maratonsko čitanje
Cristobal Pera, urednik izdavačke kuće Penguin Random House Mexico, za AP je izjavio kako obitelj García Márquez još nije odlučila hoće li uopće objavljivati rukopis.
O cijelom slučaju oglasio se i Gerald Martin - čija je biografija Garcíje Márqueza “Život” dostupna i na hrvatskom (Sandorfa, prijevod Dinko Telećan) - ističući kako zna za taj tekst, ali i da je bio uvjeren da je zamišljen isključivo kao kratka priča. “Ovo je i za mene veliko iznenađenje. Posljednji put kad sam razgovarao s Gabom o tom tekstu, znam da ga je namjeravao izdati u knjizi s još tri slične priče. Sad se govori o seriji epizoda u kojima se ta žena pojavljuje i ima različite avanture svake godine. Ima smisla, i izgleda da se Gabo igrao s tim”, izjavio je Martin.
Romanopisci i kritičari koje su kontaktirali iz La Vanguardije, kako prenosi Guardian, jednoglasno su hvalili ulomak.
Svijet se proteklih dana na različite načine opraštao od jednog od najomiljenijih pisaca druge polovice 20. stoljeća. Najviše komemoriranja bilo je u Meksiku i njegovoj domovini Kolumbiji, čija je vlada za maratonsko čitanje romana “Pukovniku nema tko da piše” podijelila 12 tisuća primjeraka tog naslova.
Fatalna Patricia
Castro je u Meksiko poslao vijenac od žutog i bijelog cvijeća s potpisom “Dragom prijatelju”.
Sućut obitelji javno je izjavio i Mario Vargas Llosa. Njih dvojica bili su bliski prijatelji, vezani i kumskim vezama, a posvađali su se 1976. kad je Vargas Llosa nokautirao Garcíju Márqueza. O uzroku postoji više teorija, pa tako jedna kaže da je razlog bila razmimoilaženje u političkim stajalištima. Druga, pak, da je povod bila Patricia Llosa. Naime, prema toj teoriji, sredinom 70-ih Vargas Llosa prevario je suprugu, a ona je utjehu potražila kod Garcíje Márqueza i njegove supruge, koji su je savjetovali da zatraži razvod. No, par se, ipak, pomirio i Patricia je sve ispričala suprugu. Neki, pak, misle da je razlog taj što je prijatelj ulogu tješitelja shvatio prerevno, što mu Vargas Llosa nije bio u stanju oprostiti. Bilo kako bilo, zavjet šutnje nijedan od njih nikad nije prekršio.