U knjizi se nalazi 117 kratkih priča uglavnom naslovljenih jednom riječju - "Urar", "Postolar", "Učenica", "Novinar", "Dvoje"... I sama knjiga je jednostavno i snažno nazvana "Rat". Posrijedi je novo djelo Miljenka Jergovića, nedavno objavljeno kod njegova stalnog izdavača Frakture. To je dosta netipična knjiga za ovog književnika jer su protagonisti priča likovi bez imena, svedeni na svoje funkcije i značenja, zatečeni u jednom gradu pod ratnom opsadom... Italo Calvino, Ursula Le Guin, pa čak i Milorad Pavić i njegov "Hazarski rečnik" neki su od autora i knjiga koji su mi pali na pamet čitajući "Rat". Pitam Miljenka koliko sam pogodila sa svojim referencama?
"Calvino, da. Pa, možda čak i Ursula Le Guin. Pavić baš i ne. Ali, možda su tu važnije neke dalje asocijacije: narodne bajke, Harms i koješta drugo, kontradiktorno. Ustvari, možda je u svemu tome važniji neki unutarnji osjećaj svijeta, grada, rata i ljudi. Bezimenih, s profesijama, strukama, funkcijama u društvu. Pritom, sve to skupa izvan je ičega što sam ikad doživio. Rat je tu neka apstraktna činjenica", objašnjava Jergović koji na poleđini knjige savjetuje čitatelje da priče čitaju po redu. No, pretpostavka je da ih on ipak nije tako pisao, nego ih je poslije pozicionirao u željenu kronologiju?
Apersonalni grad
"Naravno, pokušavao sam ih složiti u neku dramaturšku cjelinu, u skladu s dramatskom logikom rata. Cjelina je tu važna iz mnogih razloga. Recimo, svaka priča ima svog glavnog junaka, svedenog na funkciju ili zanimanje, a sve priče čine grad pod opsadom, koji je neki apersonalni grad. Stanovnici tog grada žrtve su nekog rata, ali su istovremeno najgadniji zločinci u tom ratu", objašnjava ovaj autor kojeg pitamo - kako smo okruženi permanentnim ratovima - strahuje li od mračne budućnosti.
"Iskreno, više se bojim mračne prošlosti. I, naravno, bojim se ljudi koji ništa ne pamte ili su lišeni sposobnosti uspoređivanja. A budućnosti se ne bojim kao nečega novog i drukčijeg. Ona najgora budućnost u našem bi slučaju mogla izgledati kao kombinacija Alzheimerove bolesti i nacizma ili nacizma izazvanog društvenim Alzheimerom", kaže Jergović s kojim smo razgovarali netom nakon njegova povratka iz New Yorka. Na svom Instagram profilu fotografije iz New Yorka potpisivao je nazivom "U potrazi za zavičajem". Pitamo ga za pojašnjenje.
"New York je najveći, a vjerojatno i najljepši - europski grad. U New Yorku bi, možda, svi kojima se čini da su nešto izgubili, trebali tražiti zavičaj. A smisao nije u pronalasku, nego u potrazi."